Prvi put sam u manastiru Mileševi bio 1956. godine kao đak-bogoslovac. Bio je Ivanjdan, i moram da priznam da je u mon sjećanju taj sabor ivanjdanski, oko kraljevske mileševske lavre, ostao nezaboravan, jedan od najljepših događaja u mome životu. Gledajući, kasnijih godina, i učestvujući u mnogim saborima, oko ove svetinje, uvijek se podsjetim tog, gotovo djetinjeg doživljaja narodne snage i ljepote, podsjetim se onih žutih marama smjernih seljanki, ovdje sabranih, i onog divnog narodnog kola, koje se, slaveći Boga, i Bogom mu darovani život, i svoje pretke, ovdje vrtjelo. Imao sam utisak da je vijenac ispleten od dobrote, ljepote, čistote i neke snažne plemenitosti narodne duše. Pa, se zato radujem što taj, i takav, sabor traje neprekinuto skoro već osam stotina godina …
.png){kind=logo}
