Ovo je romansirana biografija o srpskoj naučnici, posvećenoj proučavanju fizike i njenoj ljubavi prema Albertu Ajnštajnu i njihovoj deci, prvoj ženi – redovnoj studentkinji fizike i matematike u Švajcarskoj.
Mileva i Ajnštajn su, budući oboje predani nauci, zajedno učili, zajedno su radili i na „radu o relativnom kretanju`, koje je kasnije Alberta Ajnštajna proslavilo kao svjetskog genija. Pretpostavlja se da pretežne zasluge u tom radu ima zapravo Mileva, o čemu svjedoče brojna pisma sačuvana iz njene prepiske sa Ajnštajnom. U svakom slučaju, Milevina podrška naučniku bila je neprocjenjiva.
Mileva se naročito zanimala za oblasti nebeske fizike, astronomije i nebeske mehanike, ali je brak sa naučnikom mijenja i sasvim okreće porodici. Zajednički život gradili su u Berlinu. Čim je došla u Berlin,potpuno se posvetila Albertu i djeci, bez želje da se upoznaje sa njegovim prijateljima - saradnicima. Voljela je da budu sami njih četvoro, pa da svog supruga što bolje privuče i veže za sebe i djecu. To je bila zabluda. On je imao druge preokupacije. Mislio je na Elzu koja je tražila metode da ga očara i mogućnosti da ga ubrzo vidi slobodnog; da joj potpuno pripadne.
Naučnik se osećao odgovornim za ovu avanturu rasturanja porodice, ali je krivio i Milevu, kao hladnu, ljubomornu i previše ćutljivu ženu. Cenio je kao dobru majku, karakternu, pametnu, školovanu, sa mnogo znanja iz svih oblasti koje su i njega interesovale. I pored toga, nalazio je da je njihov razlaz neminovan.I razlaz se dogodio. Mileva je odlučila da se vrati u Cirih sa decom.
Pošto je nerado došao u Berlin, sa već ruiniranim brakom, Albert je jedino mogao biti zadovoljan uslovima za rad i vremenom koji je zapravo samo tome i posvećivao. Već poznata, opšta teorija relativiteta, 1915. godine postiže nevjerovatan uspjeh i dobija potpuno priznanje stručnjaka iz naučno-istraživačke oblasti fizike. Ovo djelo je još tada, s pravom, smatrano revolucionarnim i najvećim otkrićem dvadesetog vijeka. Albert je bio potpuno zadovoljan i ovjenčan oreolom slave.
Mileva je dane provodila sasvim posvećena djeci. Poštovanje i ljubav dece primala je kao duševni lijek i hranu za svoje ranjeno srce. Zdravlje joj popušta. Odlazi na tretmane rendgenskim zracima, što joj tek na kratko donosi olakšanje. Savjeti zajedničkih prijatelja nisu ipak doveli do novog spoja supružnika, čiji je brak trajao samo 16 godina.
