Knjiga Put u moju nepostojeću zemlju vodi nas na putovanje kroz zemlje bivše Jugoslavije na koje je Tamara Đermanović krenula kako bi razumela šta se njenoj zemlji dogodilo u ne tako davnoj prošlosti, i kako bi pomogla drugima da to shvate. Ona to ne čini kroz ideju jugostalgičara, što ona zapravo i nije, već s ljubavlju i dubokim razumevanjem za ljude i različita viđenja prošlosti Jugoslavije i budućnosti u zemaljama koje su na njenim temljima nastale. Tamarino putovanje je strastveno i slojevito, prepuno ličnih uspomena i kolektivnih sećanja, često bolno, i kroz njega ona hrabro propituje sebe, naročito prelazeći predele u kojima je rat ostavio najveće ožiljke. Njeno putovanje je i emotivno i fizičko, duboko i dirljivo, ona s mnogo spisateljske veštine gradi snažan publicistički tekst kojim nas, vodeći nas kroz burnu istoriju jedne zemlje, suočava sa unverzalnim istinama
