Prije nekoliko naraštaja vjenčanje je određivalo početak zajedničkoga života žene i muškarca, odnosno bračne zajednice. Danas označitelji postaju neodređeniji, izgradnja braka složenijom a zajedničko stanovanje više nije dostatan kriterij postojanja para. Postoje, naime, parovi koji ne žive zajedno, ali i osobe koje dijele životni prostor ali nisu, ili još nisu, par! Kad, dakle, možemo reći da je par uspostavljen? Svjedočimo li nestajanju heteroseksualnog para kao standardnog modela obitelji i kućanstva? Nastaju li, posljedično, novi oblici obitelji? Francuski sociolog, Jean-Claude Kaufmann, odgovara na ta pitanja u ovoj popularno i zanimljivo pisanoj etnografskoj studiji suvremenih načina uspostavljanja zajedničkog života žene i muškarca. Raširenoj tezi o umanjenoj ulozi braka u suvremenome francuskom i zapadnoeuropskom društvu, autor suprotstavlja tezu o još uvijek središnjoj ulozi institucije para na početku 21. stoljeća. Analizirajući odnos prema pojedinačnom i zajedničkom rublju, autor istražuje konstituiranje suvremenoga para, razotkrivajući skrivene aspekte društvenoga života: odnos prema tijelu, tjelesnu intimnost, bračne proturječnosti, podjelu kućanskih poslova u suvremenoj bračnoj vezi, interakciju osobnog i bračnog identiteta partnera itd. Knjiga je relevantno štivo za sociologe, etnologe, antropologe i psihologe, a posebno je primjerena široj publici koju zanimaju znanstvena tumačenja svima nama zajedničkih neosviještenih gesta i postupaka vezanih uz tjelesnost i život u paru. Jean-Claude Kaufmann, sociolog, stručnjak za obitelj i svakodnevni život, istraživač je u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS; CERSOF, sveučilište Paris V) i profesor na sveučilištu Rennes II i Paris V Sorbonne. Život u dvoje rezultat je njegova dvogodišnjeg istraživanja.
.png){kind=logo}
