Bojan Marjanović je diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Dobitnik je NIN-ove stipendije za roman u nastajanju za 2015. godinu, kao i nagrade Laza Lazarević za neobjavljenu pripovetku za 2013. godinu. Priče, pesme i eseje objavljivao u periodici.
„Bačen sam u svoj život / i ne znam kako da se / borim s tim“ – tri su ključna stiha ove knjige Bojana Marjanovića, knjige u kojoj život vrišti da bude napisan, iako je onome tko ga ispisuje jasno da sebi time neće olakšati ni život ni pisanje.Nekorektan politički i još nekorektniji autopoetički, Marjanović ispisuje svoju „jebeno ljubavnu knjigu“ u jebeno mrzovoljnim i mrzorodnim vremenima, ne mistificirajući ni ljubav ni život ni pisanje, „jer je život uvek komplikovaniji od poezije“.
Predrag Lucić
.
Ova knjiga je svojevrstan pokušaj da se od intimnog svijeta, koji je tako krhak, podložan nestajanju, stvori neuništiva busija, dvorac u kojem će se moći odolijevati tonama gluposti i zla kojima smo neprekidno zalijevani od početka devedesetih pa sve do danas, a ni „svijetla budućnost“ se ne čini baš svijetlom. To je knjiga u kojoj je emocija posljednje oružje, posljednja linija odbrane. Otud je samoća glavni junak ove knjige.
Faruk Šehić
