Itxusuria
Grob je pronašao ravnajući se po puteljku koji je ispisala voda cureći s nadstrešnice kuće. Kleknuo je i izvukao iz odjeće vrtnu lopaticu i pijuk te s pomoću njih odignuo kompaktnu površinu tamne zemlje koja se odvajala u vlažnim i spužvastim grumenima šireći jak miris po drvu i mahovini.
Pažljivo je odvajao slojeve od nekoliko centimetara sve dok se nisu pojavili pocrnjeli komadići istrunule tkanine pomiješani sa zemljom.
Kopao je rukama odvajajući krpu u kojoj se još dala naslutiti dekica za dječji krevetić koja se raspala kad ju je dodirnuo i otkrio navošteno platno u koje je bilo zamotano tijelo. Jedva su se vidjeli ostaci užeta kojim je bilo zavezano, a na platnu je ostao jasan i dubok trag na mjestima na kojima ga je opasavalo. Odstranio je ostatke užeta koji su mu se među prstima pretvorili u kašu i prešao rukom preko površine platna tražeći mu rub i, iako ga nije vidio, osjetio ga je po više slojeva tkanine. Zaronio je prstima u zavežljaj i poderao mrtvačku ponjavu koja se rastvorila kao da ju je zahvatio nožem.
Beba je ležala zakopana potrbuške, kao da spava ušuškana pod zemljom. Kosti su joj, kao i platno, djelovale dobro sačuvane, iako obojene tamnom baztanskom zemljom. Pružio je dlan koji je gotovo prekrio cijelo tjelešce, pritisnuo grudni koš prema tlu i bez otpora istrgnuo cijelu desnu ruku koja je, dok se odvajala, slomila malenu ključnu kost uz lagani kvrcaj, kao uzdah koji se iz rake tuži da je pokraden. Odjednom se uplašio, ustuknuo, ustao, stavio kosti među odjeću i uputio posljednji pogled prema grobu, a onda nogama nagurao zemlju u njegovu unutrašnjost.
.png){kind=logo}
