Nagrađeni epistolarni roman o Srebrenici "Kad je bio juli" Nure Bazdulj-Hubijar, priča je o dječaku Mirzi koji piše pisma mrtvome ocu o događajima iz 1995. u najnezaštićenijoj "zaštićenoj zoni" suvremenoga svijeta.
Pisma ocu, međutim, lako čitamo i kao bolno precizno pismo upućeno Svijetu, koje uvećava dojam o ljudskoj povijesti kao povijesti klanja. Ispod rutinski beživotne i odveć hladne statistike genocida, autorica kreira svijet udaljen od nas, ali nimalo nam tuđ, izazivajući u nama emocije koje nas tiho ometaju kada se raspričaju Mirzina usta - iskrena, djetinja, nevina i valjda zato obavezujuća. Svijet u kojemu živima valja živjeti s mrtvima, u kojemu je ono što je ostalo od života tek miris zgužvane odjeće pobijenih, pokidana lutka, uveli jorgovan ili, jednostavno, puko sjećanje na njega.
