Pobednik književnog konkursa "Raskršća" za 2015. godinu!
Danas smo svedoci naše najnovije borbe za očuvanje nacionalnog i terirorijalnog integriteta, svedoci nemogućnoti da dosegnemo svu dubinu i značaj našeg Kosovskog zaveta koji je u osnovi našeg identiteta, ali i shvatanja tragične istorijske sudbine našeg naroda.
Narod koji ne rastumači i zapamti svoju prošlost nema ni budućnost. Za narode koji na ozbiljan način ne prouče sami sebe, prošlost se po pravilu nameće i kao neizvesna budućnost.
Međutim, Srbiji nedostaju nacionalno odgovorni istoričari rasterećeni politikom, vlašću ili sujetom, kako bi Srbija objasnila „samu sebe". Zato postoji duhovni diskontinuitet između sadašnjih srpskih generacija i njihovih predaka, između današnjih ideala i srpskih nacionalnih sećanja.
Srećom, postoje pisci kao što je Darko Kojić, čuvari kofera srpske prošlosti i sadašnjosti. Oni koji pišu istinu. Oni koji pišu pravu istoriju novije Srbije, jer su njen deo.
Zašto? Zato što je nama falsifikovana istorija nanela više štete i poraza od svih ratova! Poražavajuća je činjenica da je narod kao što su Srbi, koji je od vajkada u vrtlogu svetske istorije, narod koji je morao kroz vekove da vodi tolike odbrambene ratove, tako malo uradio da svoju istoriju istraži kako treba, prikupi sve podatke i publikuje ih, napravi muzej kakav dolikuje jednom tako starom narodu bogate istorije. Istina o Kosovu, dokaz je toga.
Upravo iz tih razloga, knjiga ,, U prošlosti kad te sretnem’’ predstavlja nacionalno i kulturno blago Srbije. Ratovi i otimačine će proći, kao i nepravda učinjena srpskom narodu, ali će ova knjiga nastaviti da živi svoj život. Sa njom, nastavićemo da živimo i mi kao narod, onakvi kakvi jesmo: ponosni, pravdoljubivi, srčani.
Ono što predstavlja posebnu težinu ovog književnog dela inspirisanog potragom za istinom, jesu pitanja koja Darko Kojić postavlja: Kako je to biti vojnik? Probuditi se jednog jutra i iz bezbrižnog života uskočiti u odoru vojnika? Kako je bilo savladati strah i priključiti se obrani svoje zemlje, svoje istorije, ili u tom trenutku nije bilo vremena za razmišljanje o strahu? Kakav je bio povratak u stvarnost kada svakodnevno pucanje i gubitak prijatelja postaju na neki način normalni? Kako nakon rata ostati normalan? Kako potisnuti na bilo koji način sećanja na ratne strahote, osakaćenost za celi život, duševnu osakaćenost koja je najteža?
Ali ono što predstavlja najveći kvalitet knjige ,,U prošlosti kad te sretnem’’ jeste upravo poruka koju ona nosi sa sobom - današnje generacije moraju da znaju kako su ljudi nekada voleli Srbiju, kako su ginuli za nju, i kako to i danas rade. Ne da bi ratovali, već da znaju da cene istoriju i da se trude da u miru budu časni ljudi. Da znaju da je časno biti Srbin.
