Dragutin Papović, na sebi svojstven način, varira deltu života uvažavajući prirodne nužnosti i ambijent; odsustvo svjesne lične odluke o početku života i izdržavanja trajanja. Neke enciklopedijski važne životne istine, pjesnik fotografski tačno uočava i plastično saopštava (…) Reminiscentnim osvrtom, posebno je istaknuto patriotsko osjećanje, trajno prisutno i trajno suprostavljeno nasilju. Ljubav, uzvišeno ljudsko stanje, bilo da je identifikovana ili neidentifikovana, u poeziji Papovića bliješti od boja, vlažna je od suza, miriše iskrenošću i opija blagosjajem (…) Stil Dragutina Papovića je Andrićevski tačan, Šantićevski tečan i logički ispraćen a opet maštovito šaran i ukusno bojen.
