Put…Ponekad me prizove sebi, a onda ponekad, istija, priđe sam, osjetivši valjda moj zov u nepoznato. Odškrine mi polako vrata tišine pokazujući sve drago davno iščezlo u maglovitoj tajni krštenog mira. Tu, jedino tu, preliven spokojem, srećem lica i imena, sjene i stihove, mir nemira i nemir mira. Tu, jedino tu, osjetim najljepše tamjane, dok me zvona krste riječima. Sve što je otišlo, isčezavši ovozemaljskim očima, opet mi na neki svoj, božji način prilazi, prelijevajući se u pitke retke stihova koji gotovo sami sebe rađaše dok ih posmatram pod užurbanim prstima, bojeći se da mi opet negdje ne izmaknu. Tad, jedino tad, budan sanjam dok mi sve prilazi, čas kao sijedom starcu, čas kao polusnenom dječarcu. Zato ponekad osjetim da to neko drugo Ja kroz mene progovara, ne znajući da li je iz nekog prošlog ili budućeg rađanja. To drugo Ja ne zna vremena, kao što ga ne zna niti jedan stih na ovim stranicama pred vama. Samo se molim, neka traju. (Iz predgovora)
| Karakteristika |
Iznos |
| Kategorija |
POEZIJA
|
| Autor |
Ljuban Klobučar
|
| Težina specifikacija |
0.5 kg |
| Izdavač |
APOSTROF |
| Pismo |
Latinica |
| Povez |
Tvrd |
| Strana | 144 |
| Format | 14,8x21 |
| Godina | 2025 |
