VLAK KASNI ZAR NE VLAK KASNI ZAR NE
VLAK KASNI ZAR NE VLAK KASNI ZAR NE
KREATIVNA RADIONICA BALKAN

VLAK KASNI ZAR NE

Šifra artikla: 331819
Isbn: 9788664030885
Jadranka Tarle Bojović pjesnikinja je malih stvari, gotovo minljivih trenutaka, osjećaja i slutnji koje su sada tu, a već u sljedećem trenutku ih nema. Potvrđuje to i svojim stihom kojem je ostala vjerna sve ove godine, a koji kao kist ocrtava crno-bijele konture ispod kojih se skrivaju moćne boje. Tako i Jadrankine pjesme govore o slučajnim susretima, nenamjernim dodirima, pogledima koji se gube i prije nego što su uhvatili korijena u čovjeku. Trenutak koji je prošao i prije nego što ga je čovjek, u Jadrankinom slučaju žena, osvijestila u svojoj glavi, u svom mozgu, a koji je zatreperio i ostavio trag u srcu. Poezija je to urbanog pulsa jednog grada u kojem se ne događa ništa, a sve se sluti.

Jadrankin je jezik tako ogoljen da diktira jedan ritam, daje jednu ubrzanost kojom prolaze njeni ljudi u njenom gradu, njena junakinja koja putuje, koja sanja, koja želi i ne boji se voljeti iako joj sve oko nje govori da odustane. Njen vlak kasni, ali nju to ne sekira. Vremena dolaze i vremena prolaze, ona ostaje ista. Lik njene heroine možemo pratiti od prvih pjesama, gorda i uzvišena protiv zavisti velegrada, pogledi koji je prate, uzdasi. Ona ne popušta, čak i kad joj se čini da je sve unaprijed uređeno u zatvorenom krugu. Već u sljedećoj pjesmi ona izlazi iz začaranog kruga i nastavlja dalje u potrazi za pravom pjesmom. Jer ona je, od početka do kraja, pjesnikinja.

Jadrankini likovi su ostaci likova u njoj samoj; ona ponekad pjeva o njoj u trećem licu, ponekad o tebi u drugom, a svi se ti likovi kao krhotine ulijevaju u nju samu, u prvo lice. I kada pobjeđuje i kada gubi. Ostaje svoja unatoč strahu da si ne odreže uho jer to je prokletstvo umjetnika. Na kraju zbirke nalaze se kratke crtice, mogli bi reći pjesme u prozi koje funkcioniraju kao produžena ruka zbirke. Teme ostaju iste, trenuci unutar duše jedne žene kao i signali koji dolaze izvanka i u duši stvaraju buru: fažol na Marjanu, susjeda, vožnja autobusom, putovanje na otok. I na kraju svijet koji se širi u svoj svojoj veličini, svijet bez granica jer pjesnici poznaju samo granice od naslovne stranice do korica svoje zbirke. A neki niti te.

Vesna Hrdlička Bergelj, prof.
0,00 RSD
660,00 RSD
594,00 RSD
Ušteda: 66,00 RSD
Obavesti me o sniženju

Dodatnih 10% popusta za 3 i više artikala u korpi

  • NSZ
0+ komada na lageru
Količina: 1 Kom
2
1
Sačuvajte u listi želja
Pomoć
Jadranka Tarle Bojović pjesnikinja je malih stvari, gotovo minljivih trenutaka, osjećaja i slutnji koje su sada tu, a već u sljedećem trenutku ih nema. Potvrđuje to i svojim stihom kojem je ostala vjerna sve ove godine, a koji kao kist ocrtava crno-bijele konture ispod kojih se skrivaju moćne boje. Tako i Jadrankine pjesme govore o slučajnim susretima, nenamjernim dodirima, pogledima koji se gube i prije nego što su uhvatili korijena u čovjeku. Trenutak koji je prošao i prije nego što ga je čovjek, u Jadrankinom slučaju žena, osvijestila u svojoj glavi, u svom mozgu, a koji je zatreperio i ostavio trag u srcu. Poezija je to urbanog pulsa jednog grada u kojem se ne događa ništa, a sve se sluti.

Jadrankin je jezik tako ogoljen da diktira jedan ritam, daje jednu ubrzanost kojom prolaze njeni ljudi u njenom gradu, njena junakinja koja putuje, koja sanja, koja želi i ne boji se voljeti iako joj sve oko nje govori da odustane. Njen vlak kasni, ali nju to ne sekira. Vremena dolaze i vremena prolaze, ona ostaje ista. Lik njene heroine možemo pratiti od prvih pjesama, gorda i uzvišena protiv zavisti velegrada, pogledi koji je prate, uzdasi. Ona ne popušta, čak i kad joj se čini da je sve unaprijed uređeno u zatvorenom krugu. Već u sljedećoj pjesmi ona izlazi iz začaranog kruga i nastavlja dalje u potrazi za pravom pjesmom. Jer ona je, od početka do kraja, pjesnikinja.

Jadrankini likovi su ostaci likova u njoj samoj; ona ponekad pjeva o njoj u trećem licu, ponekad o tebi u drugom, a svi se ti likovi kao krhotine ulijevaju u nju samu, u prvo lice. I kada pobjeđuje i kada gubi. Ostaje svoja unatoč strahu da si ne odreže uho jer to je prokletstvo umjetnika. Na kraju zbirke nalaze se kratke crtice, mogli bi reći pjesme u prozi koje funkcioniraju kao produžena ruka zbirke. Teme ostaju iste, trenuci unutar duše jedne žene kao i signali koji dolaze izvanka i u duši stvaraju buru: fažol na Marjanu, susjeda, vožnja autobusom, putovanje na otok. I na kraju svijet koji se širi u svoj svojoj veličini, svijet bez granica jer pjesnici poznaju samo granice od naslovne stranice do korica svoje zbirke. A neki niti te.

Vesna Hrdlička Bergelj, prof.

Ostavi komentar

Trenutno nema komentara
Karakteristika Vrednost
Kategorija POEZIJA
Autor Jadranka Tarle Bojović
Izdavač KREATIVNA RADIONICA BALKAN
Godina2019
Strana120

Slični proizvodi

594,00 RSD
660,00 RSD
891,00 RSD
990,00 RSD
297,00 RSD
330,00 RSD
297,00 RSD
330,00 RSD
396,00 RSD
440,00 RSD
Istovremeno poetika tela i poetika pogleda, oči predstavljaju granicu koja deli dva vol...
693,00 RSD
770,00 RSD
Ko me to gleda iz ogledala dok se gledam u ogledalu? Ko je taj gospodin što nedopustivo...
1.683,00 RSD
1.870,00 RSD
Elitisova zbirka pesama Elegije iz Oksopetre, objavljena na pesnikov osamdeseti rođenda...
539,09 RSD
599,01 RSD
Pesnik Euđenio Montale (1896–1981) rođen je u Đenovi kao najmlađi sin Domenika Montalea...
629,10 RSD
699,00 RSD
Poezija Dijale Hasanbegović nije lagano štivo, ali dobra poezija to nikad nije. Ova je ...
539,09 RSD
599,01 RSD
396,00 RSD
440,00 RSD
Pomoć
string(0) ""
string(0) ""