Nemojte čekati da vam se dogodi avantura. Stvorite je sami! Ako ne znate kako, u tome će vam pomoći junaci ovog romana: Luka, Dimitrije, Andrija, Ružica i Anđelka. Dosada je pretila da upropasti njihov raspust, sve dok nisu otišli u selo kod Anđelkine babe i dede. A tamo, zabavi nikad kraja, čak su morali da krenu u potragu za satom koji usporava vreme.
Putovanja puža Maksimilijana naučiće nas kako se svako putovanje, pa makar i po najbližoj okolini, može pretvoriti u jedno veliko iskustvo, prepuno avantura i novih poznastava.
Sve što nam je za to potrebno je bar jedan dobar drug i želja za pustolovinom
Cecilija je čarobnica. Ne verujete? Eh, pa ona se namerno obukla kao neko ko nije čarobnica, jer bi onda svi navalili: Hajde Cecilija ovo, hajde ono, očaraj, začaraj, odčaraj, raščaraj...
Ona ima čarobni štapić! A ima i stalno zanimanje - mesi krofne! Po tome je poznata u celom komšiluku, a i šire.
Ko voli krofne, neka ne otvara ovu knjigu pre nego što prethodno ne pripremi nekoliko krofni da smaže, jer će mu se sigurno prijesti!
Sede tako s tobom, u tvojoj sobi, pisci prve knjige Vidi čuda: Svetlana Velmar Janković, Raša Popov, Gradimir Stojković, Mošo Odalović, Pop D. Đurđev, Vesna Aleksić i Dejan Aleksić.
I sede tako s tobom, u tvojoj sobi, i pisci druge knjige Vidi čuda: Danilo Nikolić, LJubivoje Ršumović, Slobodan Stanišić, Ranko Pavlović, David Albahari, Vesna Vidojević Gajović i Branko Stevanović.
A sada s tobom sede i pisci treće knjige Vidi čuda: Laza Lazić, Dobrica Erić, Vladimir Andrić, Boško Lomović, Jovo Knežević, Jasminka Petrović i Uroš Petrović.
Dabome, od samog početka, sede tako s tobom, u tvojoj sobi, priređivač sve tri knjige Gordana Timotijević i ilustrator Mladen Anđelković. I još su tu lektori, likovni urednici, tehnički urednici, štampari, knjižari, bibliotekarii drugi znalci raznih veština potrebnih da bi se knjiga našla u tvojim rukama.
I tako, dok čitaš – svi oni gledaju u tebe. Hoćeš li nešto reći, da li ćeš se namrštiti ili nasmejati, hoćeš li razrogačiti oči ili ćeš skupiti kapke kao kada se razmatra nešto sićano. Svi oni gledaju u tebe – pitajući se da li ćeš se začuditi. Mada, nemoj da misliš da i oni nisu začuđeni...
Makar „samo“ time koliko je velika tvoja mala soba. Kako to da su svi mogli da stanu, a da nikome ne bude tesno, da ne bude gužva? Čudo jedno, sve skupa!