Trideset devet žena i jedna devojčica godinama su zatočene u podzemnom bunkeru, bez sećanja na to kako su u njega dospele.
U besmislenoj okrutnosti njihovog zatočeništva odjekuje surovost logora, mučna svakodnevica i lišenost svega što čoveka čini čovekom. A ipak, Arpmanova bira da priču započne životom – u liku devojčice koja nikada nije upoznala spoljašnji svet. Ja, koja nikada nisam poznala čoveka je alegorijski i distopijski roman o ljudskoj otpornosti, prijateljstvu i solidarnosti.
Potresna i introspektivna priča o preživljavanju i traženju smisla u svetu iz kojeg su nestali i sigurnost i represija, ali u kom se i dalje može roditi nada.