DRUŠTVENE NAUKE

Već dugo vremena ne postoji ozbiljno promišljanje islama. Muslimani se udobno oslanjaju, odnosno vraćaju na stara tumačenja islama isuviše dugo.

Transformacija islama u političku ideologiju utemeljenu u državi ne samo da ga lišava svakog moralnog i etičkog sadržaja nego taj čin većinu muslimanske povijesti pretvara u neislamsku. Isto tako, kada neki islamisti ponovno otkrivaju “zlatnu prošlost”, oni to čine s ciljem da omalovaže sadašnjost i narugaju se budućnosti.

Intelektualci su tek grupa ljudi u bilo kojem društvu koji, za razliku, od stučnjaka i profesionalaca, sistemski i konstantno pokušavaju sagledati stvari u jednoj široj perspektivi, u pogledu njihovih međusobnih odnosa, interakcije ali i u pogledu njihovog totaliteta. Upravo zbog ovoga intelektualci uvijek bivaju na čelu novog mišljenja i novih sinteza.

Kada se ishod kontradikcije, složenost i haos spoje s ubrzanim promjenama, jedini izvjestan ishod je – neizvjesnost. U normalnim vremenima malo toga je neizvjesno i time se da upravljati. Ali, u postnormalnim vremenima nesigurnost je u središtu svega.

Zijaudin Sardar je jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice čije polje interesovanja uključuje studije budućnosti, filozofiju znanja i nauke, kulturološke studije i muslimansko mišljenje. Zijaudin Sardar je dosada objavio ili priredio, sam ili u koautorstvu, preko 35 veoma zapaženih knjiga, među kojima se izdvajaju: The Future of Muslim Civilisation (1979), Islamic Futures: The Shape of Ideas to Come (1985), Postmodernism and the Other (1998), Orientalism (1999), Why Do People Hate America? (2002). Britanski časopis Prospect svrstao ga je u 100 najvažnijih javnih intelektualaca Velike Britanije.

Pitanje "Zašto ljudi mrze Ameriku?" zapravo i nije novo, ali je nakon događaja 11. rujna 2001. dobilo mnoga nova značenja. To je pitanje koje izaziva neželjene i nepredvidljive odgovore. Nedvojbeno, američke korporacije i popularna kultura utječu na živote milijuna ljudi diljem svijeta. Međutim, bez premca je u povijesti moć američke vanjske politike u pozadini koje stoji golema vojna snaga. Upravo zato je Amerika prva svjetska "hipersila".
Ovo nije knjiga o 11. rujnu niti je knjiga o onome što je nakon toga uslijedilo. Knjigu su potaknuli ti strašni događaji, ali ona pokušava odgovoriti na to važno pitanje koje se pojavilo iz ruševina. Valja, naime, razmotriti probleme koji su postojali i prije tog događaja i koji će postojati i dalje. Ponajprije to su problemi odnosa između Amerike i ostatka svijeta. Amerika izvozi svoj sustav vrijednosti, Amerika određuje drugima što da čine i kako da se ponašaju, Amerika presuđuje o tome što je to demokracija i što su to ljudska prava. "Globalizacija" ponajčešće znači i "amerikanizaciju" svijeta. Tako nastaje ono što su autori ove knjige nazvali "sindromom hamburgera".

Istodobno, mnogi Amerikanci uopće nisu svjesni kakav je učinak njihove kulture i politike na ostatak svijeta. Oni jednostavno ne vjeruju da je Amerika učinila, ili da može učiniti, išta loše. Riječ je o tome da su američki mediji i cjelokupno američko društvo zatvoreni za utjecaje iz ostatka svijeta (jer za njih, svijet jest Amerika). Njih ne zanima ostatak svijeta, oni ne uče o povijesti i kulturi drugih naroda — Amerika je zaokupljena samo samom sobom.

Mnogi ljudi doista mrze Ameriku, od Bliskog istoka preko brojnih zemalja u razvoju pa do same Europe. Tu mržnju valja razmotriti u kontekstu i toga kako Amerika doživljava samu sebe i kako svi ostali ljudi vide Ameriku, kako u svjetlu novih događaja, tako i povijesti u kojoj je ta mržnja polako, ali neumoljivo, nastajala.