FILOLOGIJA / LINGVISTIKA

Iza prividnog protivurječja koje se nalazi u naslovu zbirke pjesama Spasonosne nevolje, skrivaju se tri dominantna i duboko povezana lirska svijeta na kojima počivaju pjesnička značenja Bojana Jovanovića. Prvi lirski svijet obuhvata objektivnu stvarnost i ona značenja koja se nalaze izvan nas u svakodnevnom životu ispunjenom različitim nedaćama, paradoksima i tragičkim saznanjima. Drugi lirski svijet obuhvata subjektivni prostor i ona značenja koja se reflektuju duboko u našem biću kao psihološka i emocionalna reakcija na spoljašnji život i sve njegove pojavne oblike, od radosti i sreće, do patnje i bola, od sumnje i nadanja, do nevjerice i pokušaja da se taj svijet promijeni i učini podnošljivijim. Treći lirski svijet obuhvata metafizičke prostore i ona značenja koja se nalaze nad nama, iza našeg uma i naših emocija, u filozofskim projekcijama čovjekove sudbine na zemlji, njegovog kosmičnog postanja i veze sa Tvorcem, smrtnosti ili besmrtnosti čovjekovog bića, pa sve do shvatanja umjetnosti i svakovrsnih stvaralačkih talenata kao božanskog dara i neraskidive povezanosti čovjeka i njegove duše sa kosmičkim prostorima.

Goran Maksimović

U ovom izdanju o fenomenu proročanstva u srpskoj tradiciji i kulturi govore jedan antropolog i jedan pisac. Bojan Jovanović u svom eseju “Izrečeno i prorečeno” daje istorijski kontekst nastanka i prenošenja proročanstava čuvenih proroka iz sela Kremna kod Bajine Bašte, ukazujući na sve mistifikacije koje do danas prate popularnu famu o Tarabićima. Po njegovim rečima, Kremansko proročanstvo simbolizuje ne samo duboku potrebu pojedinaca i kolektiva za predviđanjem dolazećeg i sagledavanjem puta koji vodi u izvesniju budućnost, već i obrazac oblikovanja njegovog teksta u ravni stalnih promena i dopisivanja. Za razliku od Jovanovićevog naučničkog etnološkoantropološkog pristupa fenomenu proročanstava, Mirko Demić istoj temi prilazi s pesničkog stanovišta. On u literarnom tekstu “Utvare četvrtog proroštva” iz ugla proroka govori o ljudskoj potrebi za anticipacijom budućnosti i strahu od dolazećeg. “Knjiga Čitanje proročanstva Bojana Jovanovića i Mirka Demića, s dva teksta koji kao da se prožimaju kristalnom naučničkom jasnoćom i poetički uznesenim misticizmom, predstavlja dokaz ovdašnje dominacije ‘straha od prošlosti’”, kaže urednik ovog izdanja Goran Petrović. “U strahu su, kako to narod kaže, oči velike, prevelike. Mada se, uistinu, ne vidi ni bolje ni dalje.”