Božidar Knežević (1862 - 1905), filozof, istoričar, prevodilac, profesor i unuk Kneza Ive od Semberije, jedan je od skrajnutih blistavih umova u Srba. U teškim životnim okolnostima, u čestoj materijalnoj nemaštini i brizi za porodicu, uspeo je da dostigne visoke intelektualne i naučne domete. U mnogo čemu samouk, ostavio je u srpskoj humanističkoj nauci dubokog traga svojim shvatanjem istorije kao nauke o vremenu i kao najvišu filozofiju.