Bećićeva knjiga je slavljenje individualizma i savjesti. Dobro zna da Judu nikakav iskaz ne može odbraniti pa makar u istorijskom smislu bio potpuno nedužan, ali se poezijom može barem malo poljuljati čovjekova sujeta i uvjerenje u ekskluzivnost, pozvati nas na lična propitivanja o pravicama i krivicama. Svi smo mi pomalo Jude. I nije da toga nijesmo u rijetkim trenucima istine i potpuno svjesni. I nije da nijesmo, kao i Juda, toliko puta uradili ono što moramo, a ne ono što je ispravno ili što želimo.
