Proizvodi
Filters

2 proizvodi

ROMAN
712,80 RSD
792,00 RSD
0,00 RSD
Roman Godina zeca smatra se vrhuncem stvaralaštva slavnog finskog pisca Artoa Pasiline. Prevođen i nagrađivan širom sveta, doživeo je milionske tiraže, a 1994. godine uvršćen је u Uneskovu zbirku reprezentativnih umetničkih dela. Slavi Godine zeca doprinele su i dve filmske i brojne pozorišne adaptacije.
Protagonista, novinar Karlo Vatanen, sažali se na zeca kojeg je njegov kolega udario kolima, pronalazi povređenu životinju u čestaru pored puta i bez ikakvog plana zalazi dublje u šumu. Taj naizgled bezazlen događaj pokreće nešto u njemu i Vatanen napušta posao, ženu i isprazno ljudsko društvo, pa u društvu zeca luta finskom divljinom. Vatanen odbacuje sve društvene norme, ambicije i inhibicije, i prepušta se događajima vođen samo snažnom potrebom da razume sopstvenu prirodu i pronađe prihvatljiv način života koji će mu omogućiti da sačuva slobodni, neukrotivi deo duše.
Retki su pisci koji o ozbiljnim, gorkim temama govore tako pitko i zabavno. Arto Pasilina je pronašao način da se obrati širokom krugu publike i da bude po ukusu književnih sladokusaca.
Protagonista, novinar Karlo Vatanen, sažali se na zeca kojeg je njegov kolega udario kolima, pronalazi povređenu životinju u čestaru pored puta i bez ikakvog plana zalazi dublje u šumu. Taj naizgled bezazlen događaj pokreće nešto u njemu i Vatanen napušta posao, ženu i isprazno ljudsko društvo, pa u društvu zeca luta finskom divljinom. Vatanen odbacuje sve društvene norme, ambicije i inhibicije, i prepušta se događajima vođen samo snažnom potrebom da razume sopstvenu prirodu i pronađe prihvatljiv način života koji će mu omogućiti da sačuva slobodni, neukrotivi deo duše.
Retki su pisci koji o ozbiljnim, gorkim temama govore tako pitko i zabavno. Arto Pasilina je pronašao način da se obrati širokom krugu publike i da bude po ukusu književnih sladokusaca.
ROMAN
712,80 RSD
792,00 RSD
0,00 RSD
Ponekad se čoveku, pogotovo finskom, sve učini toliko crno da mu nema druge do da sebi prekrati život. Ali ko kaže da se taj poslednji čin ne može obaviti u prijatnom društvu istomišljenika s kojima se može podeliti muka, a samoubistvo izvesti svečano, čak i neobično, možda na nekom posebnom mestu, makar trebalo daleko putovati i obići pola Evrope, pa se usput, zašto da ne, i lepo provesti, uživati u svakom danu kao da je poslednji, isprobati nove stvari, zaljubiti se, a najzad se i predomisliti.








