Prisnost odnosa prema stvarima, njihova tajanstvenost kao izvor stalne napetosti, od početka su određujući elementi Tolnaijevog načina posmatranja stvari. Intonacija se ni po čemu ne razlikuje od manira, tona sličnih ispovijedanja izjava, riječ je dakle o ustaljenom kvalitetu progovoranja na koji ne utiču različiti žanrovski konteksti.
Svojom tematskom širinom, oblikovnom raznolikošću, jezičkom inventivnošću, i, posebno, dubinom poetskog uvida u gotovo sve slojeve ljudske egzistencije u modernim vremenima, kao i zagledanošću u enigmatičnost pitanja, iskušenja i fenomena sa kojima se suočava čovek našeg doba, Oto Tolnai izgradio je opus gotovo bez presedana u srednjoevropskoj kulturi, jednom stranom oblikovan na mađarskom, a drugom na srpskom jeziku.
