Snežana Savkić poseduje superhumani sluh da marginalizovano i tabuizirano predstavi glasom čujnim i na velikoj kanonskoj pozornici. Ne zazirući od demona psihoanalitičkog čitanja, niti od hermeneutičke realnosti sna ona uspeva da prodre u epistemološki jedva doseglјivo. U isto vreme, autorka ideološki sigurno situira književnoumetnički čin, ispitujući ogledalnu subverzivnost smehovnog i arhetipsku sakralnost erotskog. Od 19. veka do naših dana, knjiga Stereografski prostori pisanja razotkriva lepotu melanholije ponorničkog tumačenja u stereo-saglasju sa čistom egzaltacijom poznanja umetnosti reči. dr Igor Perišić