Na samom početku, autorka nam zadaje težak udarac rečenicom glavne junakinje Sofije: Najsrećniji dan u mom životu nije bio onaj kada sam se udala, niti dani kad su se rodila moja deca, nego onaj kada je umro moj otac. Taj početak nije samo šokantan nego je i obrazac čitavog romana i sugeriše nemogućnost da se prošlost ućutka, pa čak i onda kada se njen izvor ugasi.