ROMANI

Druga koještara za neočešljane misli

Istina je ono kako se sećamo prošlosti, kako se osećamo u sadašnjosti i kako razmišljamo o budućnosti!

Dakle – samovoljno!
Takoreći – bezobzirno.
Svakako – koještarski.
Ali – vrlo slobodno!
Možda čak – bezobrazno!
Najzad – neodgovorno!
Međutim – vrlo odgovorno!

Druga knjiga promišljanja o pesnicima, poreklu, porodici, prirodi, principima i – pegomantiji!

„Nevezani“ – to je poseban stil „uzajamnog pričanja“, u kome se „ide najdalјe“, u kome je novinar manje novinar, a više sagovornik, najpre radoznao, pa onda indiskretan, pa dosadan, i najzad bezobrazan! (Ovo je moje tumačenje, koje ne isklјučuje nečije drugačije!)

Razgovor je „međusobni govor, pričanje dveju ili više osoba, usmena razmena mišlјenja, raspravlјanje“. Dakle, ovo i jesu, ali i nisu, klasični intervjui, nadam se da znate šta hoću da kažem!'

Prvi roman jednog od najznačajnijih srpskih književnika, priča o literarnom i ljudskom sazrevanju.

„Ovaj je Ršumovićev roman zanimljiv iz tri glavna razloga: zato što predstavlja tematsko osvježenje, zato što predstavlja žanrovsko osvježenje i zato što je, na stilskom nivou, superiorno izveden.
Osnovnu prednost te metode ne predstavlja samo njezina živahnost i njezino naslanjanje na žanr odgojnog romana, nego također, i njezino stalno poigravanje sa zbiljom, koje ta metoda podrazumijeva. U priči se pojavljuju realna mjesta, stvarni ljudi pod punim imenom i prezimenom, iskrsavaju elementi iz Ršumovićeve građanske biografije koja je i javnosti donekle poznata. A u isto vrijeme, jasno je da je u priči štošta izmišljeno.
U žanrovskom smislu ovo je djelo inovacija zbog toga što se u njemu na osobit način sučeljavaju proza i stih. Ta mu vještina, uostalom, daje mogućnost da svoj tekst ispuni višestrukim značenjima: neće biti nikakvo čudo ako se netko, pišući jednog dana o ovoj knjizi, sjeti Danteova djela La vita nuova, gdje se, također, komentiraju mladalački stihovi i objašnjava njihov nastanak.“ Pavao Pavličić

„Ima ovdje ironije, samoironije, aluzija, skromnosti, lažne skromnosti, prividne plitkosti, igre misli, a i pritajnog Ršumovog ’obračuna’ s nama ili pak nama nekima. Na ljudskim slabostima i nastranostima postavljenima u djelu razvija se nesputana, katkada i vulgarna komika, s intencijom da zabavi i nasmije. Psihološke, društvene i moralne probleme Ršumovo pripovijedanje servira s vedrinom, obilato potpomognutom biserima iz originalnog glosara.“ Boris Čepin