ROMANI

Druga koještara za neočešljane misli

Istina je ono kako se sećamo prošlosti, kako se osećamo u sadašnjosti i kako razmišljamo o budućnosti!

Dakle – samovoljno!
Takoreći – bezobzirno.
Svakako – koještarski.
Ali – vrlo slobodno!
Možda čak – bezobrazno!
Najzad – neodgovorno!
Međutim – vrlo odgovorno!

Druga knjiga promišljanja o pesnicima, poreklu, porodici, prirodi, principima i – pegomantiji!

„Nevezani“ – to je poseban stil „uzajamnog pričanja“, u kome se „ide najdalјe“, u kome je novinar manje novinar, a više sagovornik, najpre radoznao, pa onda indiskretan, pa dosadan, i najzad bezobrazan! (Ovo je moje tumačenje, koje ne isklјučuje nečije drugačije!)

Razgovor je „međusobni govor, pričanje dveju ili više osoba, usmena razmena mišlјenja, raspravlјanje“. Dakle, ovo i jesu, ali i nisu, klasični intervjui, nadam se da znate šta hoću da kažem!'

Koještara za neočešljane misli.

Bio bih blesav kad ne bih beležio „iskre duha“, svakodnevno, i svakonoćno!

Ne „blesav“ u smislu „blesav“, nego „blesav“ u smislu „lud“.

Ono što beležim na računima iz samoposluge, dok vozim kola. Pa posle ne mogu da pročitam svoj svrakopis.

Ali mnogo puta, kao što ćete pročitati u ovoj koještari, ja sam ga odgonetnuo. Ne znam, u tim mnogim prilikama, da li je ideja bila toliko duhovita da je pobedila moju uznapredovalu sklerozu, ili sam ja trenutno dobio poklon od Boga, prosvetljenje koje mi je pomoglo da se setim.

Dva JaJa na oko je, zapravo, autobiografska knjiga. Nastala iz teške ali plodotvorne dvosamljenosti!

Prvi roman jednog od najznačajnijih srpskih književnika, priča o literarnom i ljudskom sazrevanju.

„Ovaj je Ršumovićev roman zanimljiv iz tri glavna razloga: zato što predstavlja tematsko osvježenje, zato što predstavlja žanrovsko osvježenje i zato što je, na stilskom nivou, superiorno izveden.
Osnovnu prednost te metode ne predstavlja samo njezina živahnost i njezino naslanjanje na žanr odgojnog romana, nego također, i njezino stalno poigravanje sa zbiljom, koje ta metoda podrazumijeva. U priči se pojavljuju realna mjesta, stvarni ljudi pod punim imenom i prezimenom, iskrsavaju elementi iz Ršumovićeve građanske biografije koja je i javnosti donekle poznata. A u isto vrijeme, jasno je da je u priči štošta izmišljeno.
U žanrovskom smislu ovo je djelo inovacija zbog toga što se u njemu na osobit način sučeljavaju proza i stih. Ta mu vještina, uostalom, daje mogućnost da svoj tekst ispuni višestrukim značenjima: neće biti nikakvo čudo ako se netko, pišući jednog dana o ovoj knjizi, sjeti Danteova djela La vita nuova, gdje se, također, komentiraju mladalački stihovi i objašnjava njihov nastanak.“ Pavao Pavličić

„Ima ovdje ironije, samoironije, aluzija, skromnosti, lažne skromnosti, prividne plitkosti, igre misli, a i pritajnog Ršumovog ’obračuna’ s nama ili pak nama nekima. Na ljudskim slabostima i nastranostima postavljenima u djelu razvija se nesputana, katkada i vulgarna komika, s intencijom da zabavi i nasmije. Psihološke, društvene i moralne probleme Ršumovo pripovijedanje servira s vedrinom, obilato potpomognutom biserima iz originalnog glosara.“ Boris Čepin