Mrlja napravljena prilikom ocene ustavnosti i zakonitosti tzv. Briselskog sporazuma (2013) oduzela je Ustavnom sudu devet desetina njegovog dostojanstva. Poslednju desetinu uzeće mu štampanje ove knjižice. Pasivnost Ustavnog suda jasno ukazuje na prihvatanje postojanja jednog poretka koji je iznad i van ustavnog poretka, a koji se predstavlja (ili nameće) kao originaran. Ovakvo stanje podriva Ustav i ujedno vodi rastakanju celokupnog pravnog sistema. Sporazum iz Vašingtona je otvorio – i u tome je njegovo fokalno značenje – svojevrstan sukob između političke vlasti i pravnog poretka. Izoštren pogled otkriva i da svaki protivustavni akt (u ovom slučaju „Ekonomska normalizacija“) sadrži u sebi i početnu tačku delegitimizacije političke vlasti.
Đorđevićevi tekstovi padaju u vreme srpske međuistorije – između doba kad je Srbija bila deo SFR Jugoslavije i budućnosti kad bi trebalo da postane samostalna, suverena država. Naravno, ovo što su nam zli prijatelјi sa Zapada darovali kao tranziciju je – međuvreme. Mi živimo u pseudodržavi – političko-pravna forma koju je Aleksandar Zinovjev nazvao „kolonijalna demokratija“. Važno je da ovo razumemo. Goran Đorđević gotovo dve decenije pokušava da nam to kaže. Dr Slobodan Relјić