Radi se o autoru koji se u nemačkoj/austrijskoj književnoj sredini doživljava kao gromada. Kod nas je ipak relativno nepoznat, u prevodu je zastupljen sa svega nekoliko pripovedaka. Pod naslovom Imaginarna pisma srpskom čitaocu je ponuđen mali izbor epistolarnih pripovedaka, izvanredno značajnih za konstituisanje bečke moderne. Izbor je uz to svojevrstan prilog čitanju Palate muva Valtera Kapahera. Iz istog razloga Pismima je pridodat i fragment nedovršenog romana Andreas kojega čine dve zaokružene samostojne pripovedne celine.
Knjiga Nepismena (L’Analphabete), Agote Krištof, nastala je od tekstova napisanih 1989. i 1990, po narudžbini, za jedan nemački časopis, nakon čega ju je 2004. (kao i prošle, 2021) godine objavila švajcarska izdavačka kuća Zoe. Sačinjena je od jedanaest kratkih poglavlja koja evociraju događaje iz različitih perioda autorkinog života, od srećnog ranog detinjstva u mađarskom selu, preko adolescencije obeležene siromaštvom, usamljenošću i staljinističkim kultom ličnosti, do ilegalnog napuštanja Mađarske i izgnanstva u Švajcarsku, što ju je lišilo ne samo domovine, nego i jezika. Sa svojim uspomenama Agota
Krištof se razračunava lapidarnim, krajnje svedenim stilom, uglavnom u prezentu. Iako je veoma kratka, knjiga Nepismena je dirljiva i ubojita, lucidna i često prožeta diskretnim humorom.