Svojevrsni pitoreskni basnogram, sa vibrantnim elementima dekonstruisane pastorale, svojstven piščevim (neo)avangardnim i kolažnim rešenjima, ovaj put pre svega po pitanju literature, nalazi se pred čitaocem knjige Dekamoron Popa D. Đurđeva. Kao i vizuelna, mozaična ili rebus-poezija u knjigama Poezija koja se gleda, Slik kovnica ili Deponija, ni knjiga Dekamoron ne odustaje od lirskog takta svakovrsne kontrafaktualnosti i to kroz način na koji pisac stupa u dijalog sa morfologijom basne.