Zastupnica carice stoslojne baklave preispituje prisustva u prošlosti, sopstvenu ranjivost, prirodu pesme, gadluke, stanje stvari ovde-sada (ali nije to Opra, ovde Opra ne važi; tu-ovde ništa i niko nije lep/o tu su nasadi, bujad, grane, mleko-more, sojenice, ćilimčići, suknjice, paketići kvasca, kljun koji iz zida izviruje). Stendap komičarka/tragičarka, junakinja svoga sitkoma zna sve o prodaji muda za bubrege. U kontrarazmetljivosti a za samoodržanje u smehu i prablatu (sa frotirom belog luka po dnu), pod alfa senkom, u sebi noseći dušek na naduvavanje ta industrijska špijunka, cepačica hartije (a u stvari, pesnikinja, pripovedačica pred Baba Jagom) zna za koga postoji sve to nesećanje u nama.