FILOLOGIJA / LINGVISTIKA

BESTSELER NJUJORK TAJMSA

Istinski originalna knjiga u svakom smislu te reči, Rečnik čudnovatih tuga poetski definiše emocije koje svi osećamo, ali za koje nismo imali reči — sve do sada. Da li ste se ikada zapitali o životima ljudi koje svakodnevno srećete na ulici, shvatajući da je svako od njih glavni junak sopstvene priče, sa životom podjednako živopisnim i složenim kao vaš? Taj osećaj ima ime: sonder. Ili ste, možda, posmatrali oluju kako se približava i osetili iskonsku žudnju za katastrofom, nadajući se da će prodrmati vaš život? To je lachesism. A možda ste gledali stare fotografije i osetili nalet nostalgije za vremenom koje zapravo nikada niste doživeli. To je anemoia. Džon Kenig nam, svojim neobičnim leksikonom, pruža ogledalo u unutrašnje svetove, u kojima ćemo prepoznati vlastite misli, tugu, nostalgiju i čežnje, pretočene u pažljivo osmišljene pojmove koji ostaju urezani u svesti dugo nakon čitanja.

Stvara predivne nove reči koje su nam potrebne, a koje još nemamo.

— DŽON GRIN, AUTOR BESTSELERA „KRIVE SU ZVEZDE”

Mračna priča o porodičnim tajnama i legendama koje odbijaju da umru.

Braća Jahim i Vitek odrastaju u sumornom provincijskom mestu, rastrzani između porodičnih trauma i legende o tajanstvenom biću skrivenom u dedinom vrtu u Bjestvinama koja će neraskidivo uvezati živote nekolicine prijatelja. Kada se, godinama kasnije, vrate u Bjestvine da se suoče s prošlošću, shvatiće da neke priče nikada ne prestaju – one rastu, hrane se strahovima i preuzimaju kontrolu. Ali šta ako odbiju da postanu deo priče koju im je namenila sudbina? Šta ako se pobune protiv sopstvenog pripovedača? U svom najambicioznijem romanu do sada, dobitnica nagrade „Magnezija literaˮ spaja mit i pripovedačko poigravanje, gradeći atmosferu napetosti i nemira. „Pripovedačˮ je tajanstvena, mračna i zavodljiva slagalica o pripovedanju i granicama stvarnog, hipnotišuće štivo koje će vas opsedati dugo nakon poslednje stranice.

Bolava ovim romanom potvrđuje ono što je već pokazala u ranijim delima: da je izuzetna pripovedačica. Njen stil je bogat, gust i istovremeno prelep, izaziva sva čula – kada piše o bolu, gotovo ga osećamo; kada opisuje vazduh, možemo ga pomirisati. U svega nekoliko rečenica vraća nas u detinjstvo, u letnje raspuste kada smo željno iščekivali šta nas čeka iza horizonta.

— HANA HRASTOVA

Pjesnikinja Maja Mihajlović, nakon knjige „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama”, svojom novom zbirkom, čije su pjesme raspoređene u pet ciklusa – „Nemoguće sunce Azije”, „Male pjesme”, „Zapaljeni grad”, „Zapisi iz središta srca” i „Još je mora ostalo u tebi” – čitaocima nudi jedan nesvakidašnji poetski svijet osobene slikovitosti, ritmičnosti i osjećajnosti. Pjesnički izražaj, u kojem se smjenjuju kratki poetski zapisi i naglašena narativnost, usmjeren je kako na ono duboko lično, tako i na ono prostorno i vremenski udaljeno, ali po osjećajnosti sve samo ne daleko.

Vodeći dijalog sa Vergilijem, Šekspirom, Ivanom V. Lalićem ili Vaskom Popom, Maja Mihajlović gradi pjesnički svijet obilježen kako mačem i ognjem, tako i blagošću.

Mihaela Šumić spada u red onih književnica i književnika koji žele pobjeći iz zamke autorstva, ostavljajući time dodatni prostor slobode svojim junakinjama i junacima i njihovim glasovima.

Njene junakinje su i te kako specifične i nije im bezrazložno ostavila pomenuti prostor; čak i sama Laura je ovdje, kao i autorka, neka vrsta posrednika, medijuma, tek prenosnik mnoštva ženskih glasova koji kroz nju konačno govore svoje prećutane priče.

Tu je uredno posložena po abecednom redu historija ženskog svjedočenja svijeta koje je imaginarna Laura „prikupila” slušajući one koje niko nije htio čuti; marginalizovane, nesrećne, psihički oboljele, zlostavljane, zanemarene, žene izopštene iz društva, žrtvovane, zatvorene u institucije.

Laura im posuđuje svoje uho, tijelo, najzad i svoju ljubav i potpunu predanost. Laura Carvalho je otjelotvorena mogućnost slušanja i saosjećanja koja se pojavljuje da svaku od njih sasluša i potom iščezne jer u stvarnom svijetu ona kao takva nije moguća. A „Imenik Laure Carvalho” je neobično sačinjena knjiga pjesama kojom Mihaela Šumić još jednom potvrđuje snagu svoje mašte i talenta.

Polja suncokreta, sigurnost ličnog prostora, slonovi o kojima se ne priča, istorija pretraživača i tegle džema koje niko ne jede – zbirka pjesama „Srce zapušteno kao malinjak” ispunjena je tugom i ljepotom koje se iščitavaju iz svakodnevnih rituala.

Već od prve strane ove knjige, čitalac se poziva u lirski svijet u kojem se lično i intimno prepliću sa opštim i univerzalnim, svijet koji se gotovo uvijek lagano njiše tamo negdje između utješnosti i melanholije. Poezija Emine Elezović ne bježi od nježnosti i jezičke svedenosti, ona svim silama teži ogoljenju i razotkrivanju koje prethodi razumijevanju sebe i svega oko sebe. Svijetu kojem surovost nije strana potrebna je upravo poezija koja svjedoči o ljepoti koja se, uprkos svemu, nastanjuje na mjestima tuge.

Zbirka pjesama višestruko nagrađivane američke književnice Rite Dav „U autobusu sa Rozom Parks”, prvobitno objavljena 1999. godine, objedinjuje pjesme, raspoređene u nekoliko ciklusa, koje karakteriše usmjerenost  na prožimanja i preplitanja pojedinačnih ljudskih sudbina i istorijskih tokova. Sama autorka navela je sljedeće: „U svojoj knjizi iz 1999. godine ’U autobusu sa Rozom Parks’, u pjesmama naslovnog ciklusa, ne dotičem se samo istorijskog nečinjenja Roze Parks, njenog odbijanja da se odrekne mjesta u autobusu u Montgomeriju, u Alabami, 1955. godine, već i svakog trenutka u istoriji kada se pojedinac iznenada suoči sa izborom – šta učiniti.”