OPŠTA INTERESOVANJA
Filters

albion-books
2 proizvodi
Obriši sve

KOŠARKA
899,10 RSD
999,00 RSD
0,00 RSD
„[...] Osvajanje titule svetskog prvaka u košarci 2002. stvorilo je veliku euforiju u Srbiji i podiglo osećaj ponosa i samopouzdanja kod mnogih ljudi. Bio je to trenutak identifikacije sa ekipom koja je bila najbolja na svetu, što je svima omogućilo razmetanje šampionskom titulom osvojenom u Americi [...].
Bio je to jedan u nizu primera kako pobede na košarkaškim tereni¬ma dobijaju dublje značenje od sportskog nadmetanja. U slučaju Srbije, osvajanje zlatne medalje na Svetskom prvenstvu u košarci 2002. godine ojačalo je nacionalni identitet, iako je reprezentacija još uvek igrala pod nazivom Jugoslavija. Mnogi današnji uspešni košarkaši bili su u to vreme deca, kojoj su pobednici iz Indijanapolisa postali uzori, sportski heroji čiji su uspeh želeli da ponove.”
Miloš Timotijević
„Glavni motiv su sport i košarka. Sve ostalo je u drugom planu. Ali s obzirom na to šta smo prošli u godinama pre toga, igranje za reprezentaciju je bila dodatna odgovornost. Znali smo da tim uspehom ispunjavamo nekoga ko nam je velika podrška na svakom takmičenju.
Posle finala ti si prazan. Slaviš, ali je mnogo toga ostalo na terenu. Ipak, povratak kući i osećaj koji nosi doček teško je opisati. Za to se živi. Kad krećeš da se baviš košarkom, vodi te želja da se nadmećeš, pobeđuješ i osvajaš, a zatim dođe i doček, koji učini da se osećaš potpuno ispunjeno.”
Dejan Bodiroga
„Kada sam igrao za reprezentaciju, igrao sam za sve i to su najjače emocije koje sam doživeo, ako ne računam dešavanja u porodici. To je najlepši osećaj za mene, jer ne predstavljaš sebe, nego svoj narod. I to ne samo na terenu nego i van njega. U svakom momentu.”
Vlade Divac
Bio je to jedan u nizu primera kako pobede na košarkaškim tereni¬ma dobijaju dublje značenje od sportskog nadmetanja. U slučaju Srbije, osvajanje zlatne medalje na Svetskom prvenstvu u košarci 2002. godine ojačalo je nacionalni identitet, iako je reprezentacija još uvek igrala pod nazivom Jugoslavija. Mnogi današnji uspešni košarkaši bili su u to vreme deca, kojoj su pobednici iz Indijanapolisa postali uzori, sportski heroji čiji su uspeh želeli da ponove.”
Miloš Timotijević
„Glavni motiv su sport i košarka. Sve ostalo je u drugom planu. Ali s obzirom na to šta smo prošli u godinama pre toga, igranje za reprezentaciju je bila dodatna odgovornost. Znali smo da tim uspehom ispunjavamo nekoga ko nam je velika podrška na svakom takmičenju.
Posle finala ti si prazan. Slaviš, ali je mnogo toga ostalo na terenu. Ipak, povratak kući i osećaj koji nosi doček teško je opisati. Za to se živi. Kad krećeš da se baviš košarkom, vodi te želja da se nadmećeš, pobeđuješ i osvajaš, a zatim dođe i doček, koji učini da se osećaš potpuno ispunjeno.”
Dejan Bodiroga
„Kada sam igrao za reprezentaciju, igrao sam za sve i to su najjače emocije koje sam doživeo, ako ne računam dešavanja u porodici. To je najlepši osećaj za mene, jer ne predstavljaš sebe, nego svoj narod. I to ne samo na terenu nego i van njega. U svakom momentu.”
Vlade Divac
KULINARSTVO
898,92 RSD
998,80 RSD
0,00 RSD
Naš poznati kuvar Saša Mišić spremio je za vas pakleno dobru životnu avanturu pretočenu u knjigu “ODISEJA HRANE: povratak na ognjište”!
Poznat po kuvarskim veštinama I kulinarskim emisijama „Evropska kuhinja“, „Put vina“, „Paklena kuhinja” I „Moja mama kuva bolje od tvoje”, u svojoj knjizi otkriva svoju svestranu ličnost – kuvar, vitez, bajker, hadžija, stanovnik „rajske bašte” – I iscrtava puteve hrane – od nemačke kuhinje preko francuske, japanske, kineske, italijanske do finalne I najvažnije: balkanske. U pitanju nije samo odiseja kroz kuhinje, već I traganje za pravim receptom za život po Evropi I svetu, a po Sašinoj mapi taj recept se nalazi ovde, na Balkanu – stoga podnaslov „povratak na ognjište” ne govori ništa manje od samog naslova.
Saša, koji je kuvarstvo učio od svetskih majstora, u Srbiju je doneo pun prtljag znanja I zvanja, ali je morao da krene sve iz početka – kao običan kuvar. To ga nije sprečilo da ostane ovde, razvija I popularizuje veštine kuvanja I ugostiteljstva. On je čak po povratku na ognjište otišao „unazad” – postao je srednjovekovni vitez, izučavao stare balkanske kuhinje – u čemu su mu pomogla otvorena vrata manastirskih kuhinja – I stare načine obrade namirnica I obedovanja. Pričama o srpskim kafanama I krčmama „krajputašima”, primorskim uskim ulicama, manastirskim I viteškim trpezama, starim Slovenima I Vinčancima, Saša otkriva I živo oslikava celu jednu lepezu života na Balkanu.
Šta se može naučiti od Nemaca, Italijana, Kineza, a šta od Balkanaca? Šta možete očekivati kada sednete u restoran u Italiji ili u krčmu pokraj puta negde u Srbiji? Šta je potrebno za uspeh? Kada dobijete odgovor na ova I druga pitanja, Saša će Vam servirati pakleno dobru poslasticu – recepte koji razigravaju čula, povezuju tradicionalno I moderno I za trpezom govore o mestima, vremenima I majstorima.
„U hrani je zapisano putovanje jednog naroda kroz vekove, jela koja je pripremao ujedno su I svedočanstvo njegovog oblikovanja I rasta, identiteta I metamorfoze. Kroz sudare ukusa na tanjiru doživljavaju se sudari civilizacija koji se odvajkada odvijaju na Balkanu I koji se u obliku kruga I u ritmu kola neprestano kreću I podstiču nas na pokret I duhovni ples. Zaboravljena pića I poslastice strpljivo čekaju da budu ponovo prepoznati I odenuti u savremeno ruho sofistikacije, da išetaju iz priča prošlih generacija sa kojima smo se mimoišli u užurbanom hodu, I da nas podsete na večite vrednosti – odanost, plemenitost I dragocenost vremena provedenog sa najmilijima.”
Poznat po kuvarskim veštinama I kulinarskim emisijama „Evropska kuhinja“, „Put vina“, „Paklena kuhinja” I „Moja mama kuva bolje od tvoje”, u svojoj knjizi otkriva svoju svestranu ličnost – kuvar, vitez, bajker, hadžija, stanovnik „rajske bašte” – I iscrtava puteve hrane – od nemačke kuhinje preko francuske, japanske, kineske, italijanske do finalne I najvažnije: balkanske. U pitanju nije samo odiseja kroz kuhinje, već I traganje za pravim receptom za život po Evropi I svetu, a po Sašinoj mapi taj recept se nalazi ovde, na Balkanu – stoga podnaslov „povratak na ognjište” ne govori ništa manje od samog naslova.
Saša, koji je kuvarstvo učio od svetskih majstora, u Srbiju je doneo pun prtljag znanja I zvanja, ali je morao da krene sve iz početka – kao običan kuvar. To ga nije sprečilo da ostane ovde, razvija I popularizuje veštine kuvanja I ugostiteljstva. On je čak po povratku na ognjište otišao „unazad” – postao je srednjovekovni vitez, izučavao stare balkanske kuhinje – u čemu su mu pomogla otvorena vrata manastirskih kuhinja – I stare načine obrade namirnica I obedovanja. Pričama o srpskim kafanama I krčmama „krajputašima”, primorskim uskim ulicama, manastirskim I viteškim trpezama, starim Slovenima I Vinčancima, Saša otkriva I živo oslikava celu jednu lepezu života na Balkanu.
Šta se može naučiti od Nemaca, Italijana, Kineza, a šta od Balkanaca? Šta možete očekivati kada sednete u restoran u Italiji ili u krčmu pokraj puta negde u Srbiji? Šta je potrebno za uspeh? Kada dobijete odgovor na ova I druga pitanja, Saša će Vam servirati pakleno dobru poslasticu – recepte koji razigravaju čula, povezuju tradicionalno I moderno I za trpezom govore o mestima, vremenima I majstorima.
„U hrani je zapisano putovanje jednog naroda kroz vekove, jela koja je pripremao ujedno su I svedočanstvo njegovog oblikovanja I rasta, identiteta I metamorfoze. Kroz sudare ukusa na tanjiru doživljavaju se sudari civilizacija koji se odvajkada odvijaju na Balkanu I koji se u obliku kruga I u ritmu kola neprestano kreću I podstiču nas na pokret I duhovni ples. Zaboravljena pića I poslastice strpljivo čekaju da budu ponovo prepoznati I odenuti u savremeno ruho sofistikacije, da išetaju iz priča prošlih generacija sa kojima smo se mimoišli u užurbanom hodu, I da nas podsete na večite vrednosti – odanost, plemenitost I dragocenost vremena provedenog sa najmilijima.”








