nekada sam bila pitoma
mislila da drveće
pravi nevreme
i da je moja ljutnja najbrižnija ljubav
imala sam prozor za savršen dom
ali od odsjaja na staklu
nisam mogla da vidim unutra
nekada sam
imala proleće na obrazima
sklonio si ga nehajno
kao mrvice od keksa
od tada
nema osobe
kojoj se nisam namrštila
vozača kojeg nisam opsovala
mačke koju nisam iz obesti probudila
besnog psa kojeg nisam pomazila
zida koga nisam išarala
vrata koja nisam razvalila
ljubavi koju nisam uništila
Život se ponekad čini kao opustošen i opožaren krajolik. Moramo naučiti kretati se u takvom okruženju kako bismo se barem nadali da ćemo pronaći izlaz. O takvoj potrazi govore pjesme iz nove zbirke Ognjenke Lakićević. To je mala, osobna pobuna protiv pakla koji svi zajedno stvaramo.
Marko Tomaš, urednik
Ognjenka Lakićević je rođena u Beogradu, gde i dalje živi. Završila je Filološki fakultet na katedri za anglistiku.
Zbirke poezije: Ispod stepeništa (2002, Mali Nemo), Ulubljenja (internet izdanje), Troje (2016, Samizdat, grupa autora), Ljubavna pisma Guglu (2017, Književna radionica Rašić).
Članica alternativne rok grupe Autopark.
| Karakteristika |
Iznos |
| Kategorija |
POEZIJA
|
| Autor |
Ognjenka Lakićević
|
| Težina specifikacija |
0.5 kg |
| Izdavač |
L.O.M. |
| Pismo |
Latinica |
| Povez |
Broš |
| Strana | 117 |
| Format | 14,5x20,5 |
| Godina | 2019 |
