Studije Jelene Panić Maraš objedinjene u ovoj knjizi sagledavaju modernističke tendencije u srpskoj književnosti. U rasponu od preispitivanja Dučićevih stavova o prirodi pesničkog stvaranja do tumačenja složenog poetskog i jezičkog tkanja Milosava Tešića, autorka prati genezu i promene srpskog pesničkog modernizma, od čisto književnih fenomena do toga kako se u poeziji i kritici reflektuje društvena, kulturna i politička stvarnost. Stanislav Vinaver i Momčilo Nastasijević ukazuju se kao važni akteri ovih promena koji su, svaki na svoj način, profilisali modernističke tokove u prvoj polovini prošlog veka – Vinaver doslednim zalaganjem za slobodu umetničkog stvaranja a Nastasijević izgradnjom autentičnog vida umetničke egzistencije.