Proizvodi

Kurve, a ne princeze, jer muškarci tako žele

Roman u slikama Beograd–Paris čitatelju ne daje vremena da odluči hoće li se upustiti u čitanje ili ne jer u prvoj sceni dijalogom je uvučen u radnju kao u vrhunsko filmsko djelo.

Napisati roman isključivo koristeći dijalog, nemojmo se zavaravati, zahtijeva veliki napor i nadarenost.

Svaka rečenica koju likovi izgovaraju ocrtava nam njihove karaktere, odnose proizašle iz tih karaktera, njihovu svakodnevicu i neumitan rasplet. Iako prosječan čitatelj duboko uvučen u svoj konformizam, nikada neće živjeti život glavnog junaka Mihajla ni njegovog kuma, a pogotovo ne Marine, osjećamo bliskost i prepoznajemo osjećaje koji se nastanjuju u nama uslijed svih događaja i osjećaja pravde i nepravde učinjene likovima.

Mihajlo ne čeka božju pravdu, on želi naplatiti sve svoje patnje, sramote i promašaje tuđih ispraznih života koji su se isprepleli s njegovim. Roman najavljuje budućnost glavnih likova tako da kroz kirurški precizne rezove secira prošlost i „grijeh“ svih likova, uključujući i Mihajla.

Zgusnuta radnja postignuta je jezikom koji balansira između kurtoaznog i uličnog, pri čemu prvo govori o onom kako likovi vide sebe, a drugo o onom što u stvarnosti jesu.

Politika, novac, prijevare, pogodovanja, nepotizam, neovisno o političkom sustavu, većinu likova čini prepoznatljivim čitatelju stvarajući mučan osjećaj da se svijet vrlo sporo mijenja, ako uopće, a da mutni tipovi, neznalice i poltroni uvijek pronađu put do vrha moći. Ali, kao u dječjim bajkama, slutimo i nadamo se da će pravda nekako pobijediti.

No, Beograd–Paris nije bajka, jer u romanu nema klasične princeze koju je jednostavno spasiti. Ovdje su žene kurve, jedna iz potrebe za ljubavlju, a druga svojim profesionalnim izborom.

Takav pojam žene u patrijarhalnom svijetu nemoguće je izbjeći, što je naglašeno odnosom prema ženama kao vlasništvu muškarca. U romanu žene naizgled biraju svoj put bez kajanja, ali u oba slučaja njihova potreba za ljubavlju ne nalazi odgovor u svijetu koji ne mogu promijeniti, već pristaju zrcaliti mušku patologiju seksa. Muškarcima je seks – jebanje, a svoju ukupnu uspješnost vide kao broj mogućih snošaja u jedinici vremena. Žena je objekat, a nikada ravnopravni sudionik događaja. Osim kada se na kraju svode računi. Svi apstraktni pojmovi koji u životu predstavljaju ljudske vrijednosti – pravde, istine, ljubavi, nade i sreće – u romanu su iskrivljeni shvaćanjem društva u kojem ne želimo živjeti.

Roman nam ne daje mira danima nakon čitanja jer u svakom liku prepoznajemo neku našu vrlinu ili manu i tjera nas da se s njom obračunavamo. Za čitatelje nesklone filozofskom promišljanju, ovaj roman donosi uzbuđenje, napetost i jedino moguću katarzu. Ne treba nam bog da platimo svoje račune. To će uvijek biti drugi čovjek.

Roman Beograd–Paris lako je zamisliti ekraniziran, kao i gledatelje koji će napeto iščekivati sljedeći nastavak TV serije. Pročitavši ga, pitala sam se ima li autor neku realnu podlogu, stvarni događaj koji ga je potaknuo da napiše roman u čijoj je pozadini kritika društva premreženog kriminalom na svim razinama, s jasnim temeljem u patrijarhalnom obrascu u kojem je žena predmet vlasništva muškarca i njezin je život određen samo odnosom s njim.

Sanja Bilas

Ozloglašena putem medija, i time inspirisana, nastala je knjiga napisana sa puno emocija, tuge, radosti i uspomena kojih se prisećala dok je bila iza rešetaka.

NEOBIČAN DAN je misteriozan roman koji će vas povesti na duhovno putovanje.

Neobičan dan je misteriozan roman koji će vas povesti na duhovno putovanje. Šetaćete Venecijom u doba kada su vladali duždevi, posmatraćete grad sa krova jednog novobeogradskog solitera, leteti iznad doline gde je priroda iznedrila prve ljude na planeti...

Delovalo je kao da će to biti jedan sasvim uobičajen dan, a onda su niti sudbine petoro ljudi počele da se prepliću.

„Roman je izuzetan spoj zanimljivih događaja, ali i delova psihološke prirode koji teraju na unutrašnje preispitivanje. Kada ga započnete, nećete poželeti ni pet minuta pauze. Dalibor je, po mom mišljenju, jedan od najperspektivnijih mladih pisaca u našoj zemlji.“

Milica Gligorić, spisateljica

„Kada se u velikoj ljubavi susretnu lepo pripovedanje i uzbudljiva priča rodi se roman Neobičan dan.

Neobičan dan je savremen roman, i po načinu kazivanja i po tematici i po odgovorima koje nam daje, i po poruci koju nam šalje, a u isto vreme je i samosvojan i drugačiji, svoj, poseban, stvoren da traje. Ovo je potrebna knjiga i zato se pojavila, zato je i napisana.

Svakome od nas u ovom komplikovanom i složenom vremenu u kome živimo, sa beskonačno mnogo važnih pitanja a beskonačno malo pravih odgovora, potrebno je još malo ljubavi i mudrosti, još malo snage da nam se vrati radost u dušu i spokoj i vera da sve ima smisao, da nismo ni sami ni ostavljeni u tajanstvenom besmislu postojanja, a ovde, u ovoj lepoj knjizi, kroz uzbudljivu priču koja se čita „u dahu“, nalazimo, kao rasute bisere, kao izvor bistre vode, odgovore koji su nam potrebni, koji pomažu da bolje razumemo i sebe i svet oko nas, i ne samo to... Ova knjiga daje onu vrstu ljubavi i snagu koja nas pokreće i vraća smisao postojanju; zato je ova knjiga potrebna.“

Milorad Novaković, pisac