O Taškentu, gradu hlebnom, Franc Kafka je u dnevnicima iz 1923. zapisao:„Zadivljujuća knjiga. Pročitao sam je za jedno veče“.
Neverov opisuje sebičnost, okrutnost, tuču za koricu hljeba, uzimanje iste te korice iz dlana umirućeg kome više neće biti potrebna. U prvom planu ove povjesti su dva dječaka: Miška i Serjoška, prvi čvrst – on je vođa, a drugi koji je mlađi godinu dana, ne može da se stara o sebi. Niz surovih slika prelomljenih kroz beslovesno čistu dječiju psihologiju.