Pesnikinja Kristina Točaković Kostrešević (Negotin, 1993) predstavlja se svojom prvom zbirkom pesama. Ona je rečita i formirana autorka osobenog poetskog izraza koji poseduje nadrealističke elemente: njene pesme, naročito one kraće, imaju u sebi ponešto i od aforističnosti haikua. Reč je o stihovima koji ulaze u svakodnevno, bazirajući se na empirijskom i emotivnoj inteligenciji. Svakodnevni predmeti, ono bez čega se ne može, kao testo od kojeg se pravi naš hleb nasušni, odbrojavanje trenutaka u užurbanom, modernom vremenu, poseduju posebno, višeznačno mesto u autorkinom mikrokosmosu. Promenljivost, krhkost sveta su na jednom a ljubav i prisnost na drugom tasu koji mora prevagnuti.