Proizvodi

Prijateljica, koja se prošle godine prvi put susrela s Mehmedovom poezijom, otpuhnula je i izjavila kako njegove pjesme pulsiraju erotikom. Ta je erotika i dalje tu samo što se sada upustila u borbu sa smrću. Postala je zadnja brana ljudskog prava na ideju vječnosti u kojoj ćemo moći nadoknaditi svu ljubav koja nam nije pružena i svu ljubav koju nismo pružili čekajući prokleti pravi trenutak koji nam stalno izmiče. Divlja tama je Mešin pravi trenutak. Mehmed ga je velikodušno podijelio s nama. A za ljubav se ne treba zahvaljivati. Ljubav treba uzvratiti. Vrijeme je da se zaljubite u Mešine stihove. Bestidno pozovite još nekoga. Ovo je takva igra. Nema kompromisa. Divlja je i tamna. Zove se ljubav.

Marko Tomaš

Moj drug Meša živi u kutijama. Može se to uzeti i idiomatski – selio se već više puta, s kraja na kraj planete, a zadnjih se godina skrasio u krilu otoka Hispaniola. Poznato je: tropska je tama divlja, a detektivi koji je
prate tajna su braća onih Bolañovih. No mislio sam zapravo na nešto drugo – budući uglavnom iz daljine, Mešin glas dopire do mene (pa i kad nije u strogom smislu njegov) iz pojačala i zvučnika gramofona, prašnih video-rekordera na kojima se vrte trake lmova koje volimo, iz okvira kompjutorskih ekrana. Posebno prisno, naravno, javlja se iz magičnog
kvadrata knjige. Tako i ovog puta: Mešini stihovi vode nas trasom onih poznatih divnih gubitnika, njihovi putokazi upućuju u meku propast i snažnu samoću, u njima ništa osim poraza / nije izvjesno. Ljubav je – nastavimo njegovim riječima – teg od 420 kilograma i visi na svakom drvetu, ali mi nismo sigurni što bi s tom biljkom, ona se suši na našim rukama, jer – niko ne posjeduje / našu usamljenost.

Marko Pogačar

Zaboravljam ime. Intervali tvojih nestanaka govore više o meni nego o tebi. Kada se opet vratiš pronaći ćeš izraslinu na ožiljku odlaska. Nešto sasvim drugačije, pulsirajuće tužno, režati će i prijetiti novim pravilima. Padam na koljena i zaboravljam svoje ime. Umoran sam. Svakome zaboravljam ime. Melanholija se napokon navikava na mene. Probudila se i svjetlost je puštena unutra. Sada sam siguran da ću joj jed-nog dana nedostajati. Bubnjar jutra se smjestio u sljepoočnice i dobuje ritam ponavljanja: Ovo je to! Ovo je život koji ću da živim. Svako odlaganje je postalo suvišno. Očekivanja i najtajnija planiranja su možda jednom imala smisla. Ovo je jutro koje izoštrava um i bistri slike. Neću se skrasiti na jednom mjestu, sudbina ne želi da izgradim brvnaru sopstvenim rukama. Moj život plamti u selidbama. Oduzimajući sebe ništavilu, nesvjesno biram gdje ću da idem. Sve se već dešava, sve se desilo.

Pjesme sabrane u zbriku HIPNOZE prosto pozivaju na molitveni obred. One su psalmi religije neutješnih. A molitva je uvijek mantra koja ponizno priziva nebesku utjehu. Utjeha je, kako znamo, tek sitna zadovoljština ali, istovremeno, priznat ćete, i najveći dar koji nam nebesa mogu poslati.

Marko Tomaš

Mehmed Begić (Čapljina, 1977). Osim u rodnom mjestu živio je i školovao se u Mostaru, Sarajevu, Barceloni i Managvi. Jedan je od osnivača i urednika mostarskog časopisa Kolaps. Njegovi prijevodi pjesama Leonarda Cohena obja-vljeni su u knjizi „Moj život u umjetnosti“, (Alternativni Institut, Mostar, 2003). Kontiuirano sarađuje sa multi-instrumentalistom i producentom Nedimom Zlatarom (Basheskia), a dosadašnji rezultati zajedničkog rada objedinjeni su na dva albuma (Savršen metak i Opasan čovjek). Begićeva posljednja adresa je na karipskom ostrvu La Espa-ñola, Santo Domingo, Dominikanska republika.

Bibliografija

L’ Amore Al primo Binocolo, s Nedimom Ćišićem, Markom Tomašem i Veselinom Gatalom (L’Obliquo, Brescia, 2000)
Tri puta trideset i tri jednako, s Nedimom Ćišićem i Markom Tomašem (Alternativni Institut, Mostar, 2000)
Film, s Lukaszem Szopom (Alternativni Institut, Mostar, 2001)
Čekajući mesara (Alternativni Institut, Mostar, 2002)
Pjesme iz sobe (Frakcija, Split, 2006)
Savršen metak u stomak (Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2010)
Znam deka znaeš / Znam da znaš / I Know You Know (Blesok, Skoplje, 2012)
Ponoćni razgovori, s Markom Tomašem (Vijeće mladih grada Mostara, 2013)
Sitni sati u Managvi (Vrijeme, Zenica, 2015)
Opasan čovjek (Buybook, Sarajevo, 2016)
Vrijeme morfina (Kontrast, Beograd, 2018)
Pisma iz Paname: detektivski jazz (Red Box, Beograd, 2018)