Radoje Domanović, naš najbolji satiričar, u svojim pripovetkama, humoreskama i satirama pisao je, pre svega, o negativnim društvenim pojavama. Problematika kojom se pre više od sto godina bavio u svojim delima, može se primeniti i na današnje vreme. Ono što je Domanović izvrgavao satiričnom podsmehu bila je vlast policije i sreskih kapetana (Danga), kolektivna opsednutost vođom (Vođa), školski sistem i ropska poslušnost pred predstavnicima vlasti (Glasam za slepce), lažno rodoljublje (Kraljević Marko po drugi put među Srbima), kao i učmalost sredine i mržnja prema svakom ko želi da postigne nešto novo (Mrtvo more). Domanovićevo prikazivanje komičnih i grotesknih situacija nadmašuje sve dotadašnje i kasnije humoriste naše književnosti.
Na temeljima realističke proze, Radoje Domanović dostiže vrhunac svog književnog stvaralaštva upavo sa satiričnim pripovetkama. Okrenut problemima savremenog društva u apsolutističkom režimu i jednako nezadovoljan kada se takva vlast promeni, Domanović daje pesimističnu viziju stvarnosti.
Alegorijskim slikama i ironičnim opaskama dočarava mane pojedinca i društva ogrezlog u licemerju, lažima i obmanama. Svoje mesto među domaćim klasicima, Domanović je učvrstio pišući o univerzalim temama koje se čine uvek aktuelnim.
Radoje Domanović, naš najbolji satiričar, u svojim pripovetkama, humoreskama i satirama pisao je, pre svega, o negativnim društvenim pojavama. Problematika kojom se pre više od sto godina bavio u svojim delima, može se primeniti i na današnje vreme. Ono što je Domanović izvrgavao satiričnom podsmehu bila je vlast policije i sreskih kapetana (Danga), kolektivna opsednutost vođom (Vođa), školski sistem i ropska poslušnost pred predstavnicima vlasti (Glasam za slepce), lažno rodoljublje (Kraljević Marko po drugi put među Srbima), kao i učmalost sredine i mržnja prema svakom ko želi da postigne nešto novo (Mrtvo more). Domanovićevo prikazivanje komičnih i grotesknih situacija nadmašuje sve dotadašnje i kasnije humoriste naše književnosti.