Jagoda Iličić u knjizi ONE raskrinkava patrijarhalne kodove gradeći nove i drugačije subjektivitete, uranjajući u intimne i društvene lomove ženskog bića.
ONE nisu samo individualne priče, ONE predstavlaju arhetipske slike žena u patrijarhalnom poretku, u nasilju koje nije uvijek direktno, ali je prisutno u jeziku, u sjećanju ili u prostoru koji žene zauzimaju.
Knjiga ONE donosi mozaik ženskih sudbina zarobljenih u porodičnim kućama, u selima koja se prazne, u tuđim zemljama, u očekivanjima koja ih guše. Postmodernistički pripovijedni postupci omogućvaju da se knjiga doživi kao niz prizora koji zajedno tvore kompleksnu priču. Prostor u kojem se radnje odvijaju ponekad je stvaran, prepoznatljiv, no ponekad lebdi na granici sna i jave.
Zbirka ONE Jagode Iličić ne štedi čitaoca, tjera ga da osjeti, da vidi i da razumije ženski svijet i sve ono što ga sačinjava. Jagoda Iličić u knjizi ONE ne piše samo o ženama, ona piše za njih, progovarajući umjesto svih onih čiji su glasovi utišani.
