Jevrem Utvić verovatno većini neće biti blizak prijatelj, ali mnogo će izgubiti oni koji ne upoznaju ovog raspopa, špijuna, ubicu, kurvara, čoveka koji priča s mrtvima. Ako bi neko, s jedne strane, Vetrove zla nazvao lirskim vesternom, drugi bi u njemu prepoznali folklorni horor koji potiče od zaranjanja u sopstvenu onostranost. Naime, umesto rituala prizivanja duhova, dovoljno je utonuti u sebe i već će se nekakav duh, onostrani glasnik sam javiti. Za treće bi ovo bio najpre politički triler čije konce vuku osvetoljublje i strasti. Ili su ovo samo avanture iz paralelne istorije? Zato je divno posmatrati kako crnobeli crteži protejski vodi čitaoca kroz čitavu mrežu žanrova.
