Do you need help?
For more information or help with your purchase, please feel free to contact us.
Šifra artikla: 385259
ISBN: 9788682144205
an Žene je jedna od najzanimljivijih ličnosti francuske i svetske književnosti XX veka. Rođen je u Parizu 1910. go-dine. Majka mu je bila spremačica po kućama i ostavila je malog Ženea u jednom domu za neželjenu decu kad mu je bilo samo osam meseci. Odbačeno dete je tek u osmoj godini zbrinuto u jednom selu u unutrašnjosti Francuske.Žene je bio darovit učenik, zaljubljenik u književnosti i, povremeno, lopov. Kao petnaestogodišnjak je dospeo u jednu kazneno-popravnu koloniju i u njoj ostao tri godine. Kao osamnaestogodišnjak je pristupio Legiji stranaca, ali ubrzo je dezertirao i otpočeo jednogodišnje lutanje po Evropi, s privremenim zaustavljanjem u Tangeru, Barseloni, Marseju, Brestu, Anversu, Napulju, Rimu, Užičkoj Požegi, Beogradu...
Putuje kao lutalica i sitni lopov, zbog čega često dospeva u zatvore. Tako u Užičkoj Požegi provodi mesec dana u “kućnom pritvoru” i uči da peva srpske pesme, a u Beogradu ga hapse, proteruju i šalju u zatvorskom vagonu u Sušak, do italijanske granice. Voz na putovanju po tadašnjoj Jugoslaviji zastaje kod svakog zatvora kraj pruge, pa Žene u svakom od njih provodi po dva-tri dana. Ovo putešestvije iz 1936/37, uključujući i jugoslovensku epizodu, opisaće kasnije u čuvenom romanu Dnevnik lopova. Godine 1937. vraća se u Pariz, gde ga ubrzo hapse, ovoga puta zbog krađe knjiga po knjižarama (krađa knjiga je bila njegovo često zlodelo). Žene tako dospeva u tamnicu u Frenu, i tu počinje svoju spisateljsku karijeru.
Prvo delo koje je u zatvoru napisao bila je poema Osuđenik na smrt. Izlazi iz zatvora, krade u jednoj knjižari Prustov roman U senci devojaka u cvetu, i ponovo dospeva u zatvor u kome piše čuveni roman Bogorodica od Cveća. Ubrzo po njegovom objavljivanju 1943. Žene postaje slavan. Žan Kokto je oduševljen njegovim romanesknim prvencem, u kome se Žene na dotad neviđen način poigravao formom, jezikom i sadržajem, eksplicitno prikazujući homo-seksualnost i nasilje i raskrinkavajući moralno licemerje društva, i uzima ga u zaštitu. Nakon objavljivanja romana Čudo ruže (1946) i Dnevnik lopova (1949), među njegove poštovaoce upisuju se Pikaso i Sartr, zatim Derida, Fuko, Dejvid Bouvi i mnogi drugi, i Žene s vremenom stiče kultni status. Nakon literarnog uspeha više se nije vraćao u zatvor, ali je zato od šezdesetih godina do kraja života bio politički veoma angažovan – pored ostalog, podržavao je Palestince, Crne pantere, Crvene brigade i grupu Bader–Majnhof. Umro je 1986. godine.
Putuje kao lutalica i sitni lopov, zbog čega često dospeva u zatvore. Tako u Užičkoj Požegi provodi mesec dana u “kućnom pritvoru” i uči da peva srpske pesme, a u Beogradu ga hapse, proteruju i šalju u zatvorskom vagonu u Sušak, do italijanske granice. Voz na putovanju po tadašnjoj Jugoslaviji zastaje kod svakog zatvora kraj pruge, pa Žene u svakom od njih provodi po dva-tri dana. Ovo putešestvije iz 1936/37, uključujući i jugoslovensku epizodu, opisaće kasnije u čuvenom romanu Dnevnik lopova. Godine 1937. vraća se u Pariz, gde ga ubrzo hapse, ovoga puta zbog krađe knjiga po knjižarama (krađa knjiga je bila njegovo često zlodelo). Žene tako dospeva u tamnicu u Frenu, i tu počinje svoju spisateljsku karijeru.
Prvo delo koje je u zatvoru napisao bila je poema Osuđenik na smrt. Izlazi iz zatvora, krade u jednoj knjižari Prustov roman U senci devojaka u cvetu, i ponovo dospeva u zatvor u kome piše čuveni roman Bogorodica od Cveća. Ubrzo po njegovom objavljivanju 1943. Žene postaje slavan. Žan Kokto je oduševljen njegovim romanesknim prvencem, u kome se Žene na dotad neviđen način poigravao formom, jezikom i sadržajem, eksplicitno prikazujući homo-seksualnost i nasilje i raskrinkavajući moralno licemerje društva, i uzima ga u zaštitu. Nakon objavljivanja romana Čudo ruže (1946) i Dnevnik lopova (1949), među njegove poštovaoce upisuju se Pikaso i Sartr, zatim Derida, Fuko, Dejvid Bouvi i mnogi drugi, i Žene s vremenom stiče kultni status. Nakon literarnog uspeha više se nije vraćao u zatvor, ali je zato od šezdesetih godina do kraja života bio politički veoma angažovan – pored ostalog, podržavao je Palestince, Crne pantere, Crvene brigade i grupu Bader–Majnhof. Umro je 1986. godine.
1.650,00 RSD
Dodatnih 10% popusta na tri i više kupljenih artikala sa naznačenim količinskim popustom.
Izaberi količinu
Karakteristike
Vrednost
Kategorija
BIOGRAFIJE, MEMOARI, DNEVNICI, PISMAAutor
Žan ŽeneTežina
0,5kg
Izdavač
Pismo
Latinica
Povez
Broš
Broj strana
554
Format
18
Godina
2023
an Žene je jedna od najzanimljivijih ličnosti francuske i svetske književnosti XX veka. Rođen je u Parizu 1910. go-dine. Majka mu je bila spremačica po kućama i ostavila je malog Ženea u jednom domu za neželjenu decu kad mu je bilo samo osam meseci. Odbačeno dete je tek u osmoj godini zbrinuto u jednom selu u unutrašnjosti Francuske.Žene je bio darovit učenik, zaljubljenik u književnosti i, povremeno, lopov. Kao petnaestogodišnjak je dospeo u jednu kazneno-popravnu koloniju i u njoj ostao tri godine. Kao osamnaestogodišnjak je pristupio Legiji stranaca, ali ubrzo je dezertirao i otpočeo jednogodišnje lutanje po Evropi, s privremenim zaustavljanjem u Tangeru, Barseloni, Marseju, Brestu, Anversu, Napulju, Rimu, Užičkoj Požegi, Beogradu...
Putuje kao lutalica i sitni lopov, zbog čega često dospeva u zatvore. Tako u Užičkoj Požegi provodi mesec dana u “kućnom pritvoru” i uči da peva srpske pesme, a u Beogradu ga hapse, proteruju i šalju u zatvorskom vagonu u Sušak, do italijanske granice. Voz na putovanju po tadašnjoj Jugoslaviji zastaje kod svakog zatvora kraj pruge, pa Žene u svakom od njih provodi po dva-tri dana. Ovo putešestvije iz 1936/37, uključujući i jugoslovensku epizodu, opisaće kasnije u čuvenom romanu Dnevnik lopova. Godine 1937. vraća se u Pariz, gde ga ubrzo hapse, ovoga puta zbog krađe knjiga po knjižarama (krađa knjiga je bila njegovo često zlodelo). Žene tako dospeva u tamnicu u Frenu, i tu počinje svoju spisateljsku karijeru.
Prvo delo koje je u zatvoru napisao bila je poema Osuđenik na smrt. Izlazi iz zatvora, krade u jednoj knjižari Prustov roman U senci devojaka u cvetu, i ponovo dospeva u zatvor u kome piše čuveni roman Bogorodica od Cveća. Ubrzo po njegovom objavljivanju 1943. Žene postaje slavan. Žan Kokto je oduševljen njegovim romanesknim prvencem, u kome se Žene na dotad neviđen način poigravao formom, jezikom i sadržajem, eksplicitno prikazujući homo-seksualnost i nasilje i raskrinkavajući moralno licemerje društva, i uzima ga u zaštitu. Nakon objavljivanja romana Čudo ruže (1946) i Dnevnik lopova (1949), među njegove poštovaoce upisuju se Pikaso i Sartr, zatim Derida, Fuko, Dejvid Bouvi i mnogi drugi, i Žene s vremenom stiče kultni status. Nakon literarnog uspeha više se nije vraćao u zatvor, ali je zato od šezdesetih godina do kraja života bio politički veoma angažovan – pored ostalog, podržavao je Palestince, Crne pantere, Crvene brigade i grupu Bader–Majnhof. Umro je 1986. godine.
Putuje kao lutalica i sitni lopov, zbog čega često dospeva u zatvore. Tako u Užičkoj Požegi provodi mesec dana u “kućnom pritvoru” i uči da peva srpske pesme, a u Beogradu ga hapse, proteruju i šalju u zatvorskom vagonu u Sušak, do italijanske granice. Voz na putovanju po tadašnjoj Jugoslaviji zastaje kod svakog zatvora kraj pruge, pa Žene u svakom od njih provodi po dva-tri dana. Ovo putešestvije iz 1936/37, uključujući i jugoslovensku epizodu, opisaće kasnije u čuvenom romanu Dnevnik lopova. Godine 1937. vraća se u Pariz, gde ga ubrzo hapse, ovoga puta zbog krađe knjiga po knjižarama (krađa knjiga je bila njegovo često zlodelo). Žene tako dospeva u tamnicu u Frenu, i tu počinje svoju spisateljsku karijeru.
Prvo delo koje je u zatvoru napisao bila je poema Osuđenik na smrt. Izlazi iz zatvora, krade u jednoj knjižari Prustov roman U senci devojaka u cvetu, i ponovo dospeva u zatvor u kome piše čuveni roman Bogorodica od Cveća. Ubrzo po njegovom objavljivanju 1943. Žene postaje slavan. Žan Kokto je oduševljen njegovim romanesknim prvencem, u kome se Žene na dotad neviđen način poigravao formom, jezikom i sadržajem, eksplicitno prikazujući homo-seksualnost i nasilje i raskrinkavajući moralno licemerje društva, i uzima ga u zaštitu. Nakon objavljivanja romana Čudo ruže (1946) i Dnevnik lopova (1949), među njegove poštovaoce upisuju se Pikaso i Sartr, zatim Derida, Fuko, Dejvid Bouvi i mnogi drugi, i Žene s vremenom stiče kultni status. Nakon literarnog uspeha više se nije vraćao u zatvor, ali je zato od šezdesetih godina do kraja života bio politički veoma angažovan – pored ostalog, podržavao je Palestince, Crne pantere, Crvene brigade i grupu Bader–Majnhof. Umro je 1986. godine.
Poslednje ocene proizvoda
Trenutno nema ocena za ovaj proizvod.
























