Gičin Funakoši – „Otac karate-doa“ – bio je taj koji je povezao vreme kada je karate bio strogo okinavljanska veština samoodbrane obavijena velom najveće tajnosti i današnje doba kad je postao ratnička veština uvežbavana širom sveta. Kao izuzetno skroman čovek, on nije bio voljan da piše autobiografiju i uzdržavao se od toga sve do svoje devedesete godine...
Njegova odlučnost da nastavi vežbanje te veštine kojom je počeo da se bavi isključivo radi poboljšanja svog zdravlja, nepokolebljiva istrajnost u sučeljavanju sa životnim nedaćama, strogo uvažavanje samurajskog životnog stila i samopouzdanje – to su sve bile osobine koje su ga krasile i u poznoj dobi i pripisivao ih je svom vežbanju karate-doa.