BIOGRAFIJE

Nenadmašni genije predstavlja jednu od najranijih Teslinih biografija: Napisana je tek godinu dana poslije Tesline smrti. Pisac je lično poznavao Teslu te ovo djelo ima i težinu ličnog svjedočanstva. U ovoj knjizi O' Nil je uspio da predstavi cjelovit portret Tesle kao čovjeka i kao naučnika. Autor istražuje kako je Teslin otac inspirisao njegov naučni razvoj, kako se slavni naučnik pridržavao svojih teorija uprkos sveopštem nepovjerenju, kako se Tesla snalazio u društvenom životu Njujorka krajem 19.vijeka…

"Kako je to odjednom čudno i strano. Sijedam za kompjuter i počinjem pisati prijatelju u moju tuđinu. Pišem tamo gdje mi je postalo tuđe. Riječi polako izlaze iz mene i čine se trome i pospane, kao da nemaju šta reći ili objasniti. A i nema se, zapravo, više ništa reći ni objasniti. Prijatelji to ionako razumiju, a bitange više ne uzimam za ozbiljno, jer ih, kad mi se pojave, odagnam od sebe k’o dosadne muhe sa revera moga crnoga kaputa. Dragi Igor Mandić uvijek mi je govorio kako treba pisati, pisati i pisati, jer riječi dolaze do ljudi. Nađu svoj put. Odjek. Ipak, trebam li pisati o svemu tome što sam proživio ovih trinaest godina? Ima li smisla, i zašto, napokon? Ja sam se već odavno pomirio sa svojom sudbinom. Znam da sam, na neki način, gubitnik i da se vrijeme koje smo svi skupa proživjeli ovih trinaest godina nije odviše nježno ponijelo prema ljudima poput mene, ali znam i to da sam izabrao put koji su mi nalagali moj moral i moja savjest."

Kao neobično svestran biograf, Margaret Čejni temeljno je istražila život i djelo genijalnog naučnika Nikole Tesle i često putovala u Jugoslaviju. Godine 1981, posle iscrpnih istraživanja, objavila je biografiju Nikole Tesle: Tesla, čovek van vremena. Ova sveobuhvatna i odlično dokumentovana knjiga o Tesli prevedena je na mnoge jezike i postala je veoma popularna u širim čitalačkim krugovima. Godine 1990, u saradnji sa filmskim producentom Robertom Uthom, realizovala je multimedijalni projekat Tesla - Master of Lighting. Margaret Čejni je dobila zlatnu medalju instituta Nikola Tesla i Tesline fondacije i postala predsjednica Teslinog memorijalnog društva.

Ko želi da sazna kako je zaista bilo, moraće da se drži žena. Jer muškarci su se u ruinama pokazali kao "slabiji pol". Tako to vidi autorka ove knjige koja je kraj rata dožvijela u Berlinu. Njeni zapisi su oslobođeni svake samocenzure. U Švajcarskoj ih je 1959. godine objavila jedna mala izdavačka kuća bez ikakvih dodavanja i dotjerivanja. Posle toga više nisu bili dostupni; novo izdanje bilo je moguće tek nakon smrti autorke. U ovom jedinstevnom dokumentu nije opisano ništa iznimno, već ono što su milioni žena doživjeli; prvo preživljavanje u ruševinama bez vode, plina i struje, praćeno glađu , strahom i patnjom. Zatim, osvetu pobjednika posle bitke za Berlin.

Ovdje nema ni traga samosažaljenju od koga su patili poraženi Nemci. Dnevnik karakteriše hladnokrvnost bez ikakvih iluzija, nepodmitljivo zapažanje, bespoštedno posmatranje i morbidan humor. Autorka kratko i jasno konstatuje: "Istorija je veoma tegobna."

Nakon završenog medicinskog fakulteta u Novom Sadu, dr Lazar Trifunović je zapao u psihičku krizu, a kako bi sebi našao lijek krenuo je da putuje.

Iz tih putovanja, u formi putopisne autobiografije, nastala je knjiga JA ili ja, ko sam ja, koja donosi priču o dva puta na koja je autor krenuo. Jedan put vodio ga je širom planete: od zemalja Evrope, Azije, Afrike do Amerike, a drugi put vodio ga je na putovanjeunutar samog sebe. Kako bi se oslobodio svih nemira, očaja, unutrašnjih previranja i svih neprijatnih osjećanja, iz Novog Sada se uputio u London. Međutim, u Londonu je samo na kratko osjetio olakšanje, pa su ubrzo uslijedila putovanja širom plante. Ni sva ta putovanja nisu donijela olakšanje, pa je shvatio da jedini način da se oslobodi svojih muka jeste da promijeni smjer svojih putovanja. Da krene da putuje unutar sebe. Dr Trifunović navodi, da je nasvim ovim putovanjima došao do zaključka da postoji put za koji nam ne treba pasoš, viza, novac, niti bilo šta drugo sem smjelosti. Smjelosti da se suočimo sa najcrnjim dijelovima naše ličnosti i promijenimo ih, jer ono što nosimo u sebi, bez obzira gdje pošli, zauvijek ostaje u nama.

Putovanja po planeti, navela su ga na proučavanje različitih kultura, filozofija, tradicija, dala smisao njegovom životu, ali i njegovom pisanju. Naime, Dr Trifunović prvi put je nešto zapisao prije dvadesetak godina, sa nadom da će sve te zabilješke nekada prerasti u knjigu. Kako da sva ta nepovezana putovanja i zabilješke sa njih poveže u jednu cjelinu, došao je na ideju jednog popodneva, dok je sjedio u zen bašti Kodaji-Đi hrama , u Kjotu u Japanu. Tog popodneva pojavila mu se jasna konstrukcija knjige Ja ili ja, ko sam ja.

Preda mnom je jedna dosta neobična knjiga, sa takođe dosta neobičnim naslovom: „JA ili ja, ko sam ja?“ – o kojoj treba nešto da napišem. Čija je to knjiga? Lazara Trifunovića, lekara iz Novog Sada – sada već mogu da kažem (pošto sam knjigu pročitao), ne samo autora dosta neobične knjige, već autora, sasvim neobičnog čoveka. Čoveka-putnika (homo viator), ne samo svetskog, već kosmičkog Putnika. Za što kosmičkog? Iz prostog razloga što je Lazar Trifunović, putujući planetom Zemljom, posećujući sve njene kontinente, uporedo putovao iznutra, kroz lavirint svog duševno-duhovnog života

Iz predgovora, akademik Vladeta Jerotić