BIOGRAFIJE

INTELEKTUALNU AUTOBIOGRAFIJU – ovdje sažetu u razdoblju od 1966. do 2013. g. – želio sam predočiti kao vrtoglavu tobogansku vožnju preko staza i bogaza tih proteklih desetljeća, kao usamljeničku plovidbu između Scile i Haridbe, vođen devizom da postupam s MINIMUMOM KOMPROMISA, ali zato s MAKSIMUMOM KONTROVERZIJA.

Ovaj treći svezak autobiografije razlikuje se od prva dva (Sebi pod kožu, 2006., i U zadnji čas, 2009.), u kojima sam razotkrivao mnogošto iz svojeg privatnog, intimnog iliti osobnoga života – djetinjstva, školovanja, studiranja, ljubavi, braka i roditeljstva – utoliko što je OKLOP OD PAPIRA napravljen od samih tekstova »koji su me obilježili i razgraničili«. Desetljećima se ta masa tekstova (kritika, feljtona, polemika, intervjua...) gomilala i slagala, stvarajući oko mojega intimnoga bića zaštitnu barijeru, oklop tvrđi od čelika, ispod kojega ostajem netaknut, poput – ribe u soli! Ovdje preobjavljujem neke tekstove koji su me tako obilježili da sam bio etiketiran (po sistemu pljuni pa prilijepi), neke koji su ostali dosele slabije poznati široj javnosti, a u kojima se razgraničavam (po sistemu MOJ RAZLAZ SA SVIMA) te brojne intervjue u kojima sam se slobodnije iskazivao nego kad literariziram činjenice (po sistemu zini, izvali pa što bude).

Dugotrajno je bilo meandriranje kroz kontradiktornosti idejno-političkih prilika, tijekom burnih i (ne)slavnih desetljeća, ali mislim da sam, »na liniji vlastite savjesti«, ovu veliku »amplitudu«, kao raspon između mladenačke euforije (1966.) i skepse (pre)zrelih godina (2013.), doveo do KATARZE zahvaljujući kojoj mogu reći kako je ovaj treći svezak autobiografije, zapravo, »MOJ OPROŠTAJ SA SVIMA«.

Svaka obitelj ima svoju priču, svoju sagu. U najvećem broju slučajeva ta se priča prenosi s roditelja na djecu, koja pak prepričavaju svojoj djeci... I tako sve dok se priča ne prekine i obično zauvijek izgubi. Tek poneka obitelj ostavi pisani trag o svojoj sagi; obično to čine velike, bogate i povijesno utjecajne obitelji čiji su obrazovani pripadnici generacijama nadopunjavali obiteljske arhive različitim vrstama dokumenata, koji su tu da bi svjedočili o njihovu postojanju.
Sarajevo je grad bujne povijesti. Zbog ratnih razaranja, požara i ljudske nebrige tijekom vremena nestao je velik broj pisanih dokumenata neprocjenjive vrijednosti. U nepovrat je otišla značajna arhivska građa.
Sarajevska obitelj Muhić koja je još od prve polovine 19. stoljeća bila nastanjena na Logavinoj, pripadala je srednjem društvenom sloju. Njezina priča ni po čemu se ne bi razlikovala od drugih da 1932. godine nije bilo događaja koji nisu bili primjereni tom vremenu i koji su ostavila traga do danas...