DOMAĆE KNJIGE

Volite li ljubiće? Šta god mislili o njima, uživaćete u ovom vrhunskom pastišu trivijalnih ljubavnih romana. Uzimajući za glavnu junakinju idealnu čitateljku ljubića i provodeći je kroz niz situacija prepoznatljivih kao tipično „žensko iskustvo“, Dubravka Ugrešić lucidno pokazuje do koje se mere naša svakodnevica oblikuje prema stereotipima koje koristi tzv. Trivijalna literatura. Neodoljivo duhovita i šarmantna knjiga, o kojoj valja, nakon što se dobro nasmejete, i vrlo ozbiljno razmisliti.

Dubravka Ugrešić obrađuje tekst kao prava krojačica, koristeći sve moguće šivaće postupke i pribor - različitim crticama i škaricama označuje gdje treba izrezati, razvući ili nabrati tekst, a za podnaslove koristi termine kao što su heftanje, falcanje, futranje, krajcanje, fircanje, cufanje, ciganje, endlanje... Roman slijedi svoju zadanu formu (određen ovim šivaćim zakonitostima) unutar koje Ugrešićka ismijava literarne klišeje i ironizira ženske žanrove (svako poglavlje počinje nekim bizarnim savjetom, tipa: Što napraviti kada vam se nakon tuširanja razmrlja maskara ili što ako se probudite usred noći i više ne možete zaspati). Radi se o jednom avangardnom, postmodernom postupku koji je Ugrešićka nakon „Poze za prozu“ ovdje dovela do vrhunca.
Štefica Cvek ubrzo je dobila status ikone u hrvatskoj književnosti, a cijelu je priču na ekrane vrlo spretno prenio Rajko Grlić 1984. filmom „U raljama života“ s Dubravkom Ugrešić kao scenaristicom i Vitomirom Lončar u glavnoj ulozi. Chick literatura, žensko pismo ili nešto treće, „Štefica Cvek u raljama života“ jedna je izvrsna, zabavna i smiješna knjiga. Zapravo, čisti klasik.
— Anela Senčar

Dubravka Ugrešić, književnica, naučnica, publicistkinja. Autorka je brojnih dela, između ostalih i Poza za prozu, Štefica Cvek u raljama života, Život je bajka, Forsiranje romana-reke, Američki fikcionar, Kultura laži, Muzej bezuvjetne predaje, Zabranjeno čitanje, Ministarstvo boli, Nikog nema doma, Baba Jaga je snijela jaje, Lisica i Doba kože, prevedenih na više od dvadeset jezika. Živi i radi u Amsterdamu.

Prvi put objavljen 1988. godine, ovaj roman svojim ponovnim pojavljivanjem vraća čitaoce u osamdesete godine prošlog veka, u završnu epizodu komunizma, na čije dotrajale temelje autorka smešta radnju - zagrebačke „Književne razgovore“, održane u nekad prestižnom hotelu „Interkontinental“.

Taj će se susret pisaca na visokom međunarodnom nivou pokazati kao vrlo zahvalna pozornica na kojoj će „padati maske“ književnog establišmenta, samodopadljivih kritičara, „državotvornih“ pisaca, nerealizovanih talenata i mnogih drugih smešno-tužnih pojava s tadašnje društvene scene.

Izvodeći na romanesknu pozornicu celu galeriju likova i priča, naoružana bespoštednom ironijom, ovaj bogat siže autorka procesira u najreprezentativnijem postmodernističkom maniru – od autotematizacije književnosti i pisanja, mešanja žanrova, preko parodirajućeg suočavanja tzv. visokih i trivijalnih oblika, do ukidanja granica između fiktivnog i stvarnog.

Za ovaj roman Dubravka Ugrešić nagrađena je NIN-ovom nagradom i postala prva žena dobitnica tog prestižnog priznanja.