„Danas retkom, istinskom ljubitelju književne reči – stvaraočevom saradniku – ovom poetskom bujicom mudrosti životnog iskustva, uzdrhte unutrašnje strune duše a razgrana se mreža pitanja poput: „Je li život proveden u strasnoj borbi za ideale koji blede i nepovratno tobu u magle iluzije, promašen ili ispunjen?“ i „Da li je, kako Lalić kaže, izgubljena samo neprihvaćna bitka?“... i tolika druga.“ – Rajko Lalić
Roman „Tamara” je svojevrsna rasprava sa socijalističkom ideologijom, iako je Lalić sam pripadnik te ideologije. No, on je napravio otklon, iz knjige u knjigu, taj otklon je bivao sve veći, a u ovom, posljednjem romanu i najveći. Lalić, iako i sam zatočnik te ideologije, uvijek kritički preispituje održivost te ideološke matrice. U „Tamari” do kraja razotkriva monstruoznu situaciju „krivaca” sistema, njegove žrtve, jedan kafkijanski proces u kojem nevini stradaju bez krivice.
