Roman „Tamara” je svojevrsna rasprava sa socijalističkom ideologijom, iako je Lalić sam pripadnik te ideologije. No, on je napravio otklon, iz knjige u knjigu, taj otklon je bivao sve veći, a u ovom, posljednjem romanu i najveći. Lalić, iako i sam zatočnik te ideologije, uvijek kritički preispituje održivost te ideološke matrice. U „Tamari” do kraja razotkriva monstruoznu situaciju „krivaca” sistema, njegove žrtve, jedan kafkijanski proces u kojem nevini stradaju bez krivice.
