Maestralna filozofska epska drama Petra Petrovića Njegoša koje ga je svrstalo u niz najboljih pripovedača i pesnika naše književnosti.
“Gorski vijenac” obrađuAll Productsje temu istrebljenja poturica u Crnoj Gori krajem 17. i početkom 18. veka. Izdat je 1847. godine u Beču kao jedno od četiri dela koja su pisana narodnim jezikom, čime je proglašena Vukova pobeda za narodni književni jezik.
Knjiga sa podnaslovom "Misli o čoveku" logičan je nastavak zbirke eseja "Blago cara Radovana". Knjiga za sva vremena u kojoj su sabrane Dučićeve mudre misli o mirnoći, mržnji, plesu, ljubomori, sujeti, strahu, razočarenju, rodoljublju, karakteru i uljudnosti.
Oko jednog događaja nevelikih razmera i neprivlačnog za pesničku obradu, kakva je bila istraga poturica, Njegoš (1813-1851) je u svom pesničkom vencu ispleo čitavu crnogorsku istoriju, opevao najvažnije događaje iz prošlosti, od vremena Nemanjića do početka XVIII veka, naslikao svakodnevni život Crnogoraca, njihove praznike i skupove, opisao narodne običaje, verovanja i shvatanja. To je pesnička enciklopedija u kojoj su obuhvaćene sve pesničke forme i svi vidovi crnogorske stvarnosti i istorije. On spada u one izuzetne pesničke tvorevine u koje kao da se sleglo sveukupno iskustvo, istorijsko, pesničko i filozofsko, čitavih epoha u životu pojedinih naroda i civilizacija. “Gorski vijenac” je veliko delo koje se čitalo i proučavalo, bilo široko poznato u narodu, pojedine stihove ili veće celine iz njega znali su i ljudi bez ikakvog književnog obrazovanja, pa čak i nepismeni...
Dramski komad iz Vranjanskog života. Tema - fatalna ljubav. Delo koje je Jovan Skerlić okarakterisao kao jedno od najlepših, najpoetičnijih i najdubljih u našoj književnosti svoga vremena.