Posle pojave Fame o biciklistima, slobodno se može tako reći, srpska proza više nije bila ista, kao što ni Basara nije bio isti pisac, kao što ni ja nisam bio isti čitalac.
Tim romanom Basara je uspostavio prozni model kojim će se u narednim godinama često služiti, model zbornika, kako Famu o biciklistima predstavlja priređivač S. B. u svom predgovoru. Već prvom rečenicom on uspostavlja vezu sa Borhesovom Vavilonskom bibliotekom i postmodernističkim stavom da je pisanje, pre svega, naša reakcija na već napisano, ne na stvarni svet, nego na svet stvoren u knjigama.
Svet je privid, a pisanje je privid privida. - David Albahari
Bajina Bašta je, za one koji istočno ne idu, lijepa i pomalo zaturena varošica na srbijanskoj strani Drine, koja se u novijoj historiji, istina sporadično, počela pojavljivati u vrijeme austrougarske okupacije Bosne, i kasnije, u vrijeme ratnih operacija za Prvoga svjetskog rata.
Basara se poslužio minimumom povijesnih činjenica, oko kojih je, zatim, mistificirao i fikcionalizirao svoju “Tajnu istoriju Bajine Bašte”, u koju je, u duhu svih svojih velikih proznih mistifikacija, upisivao karakteristične elemente epohe, izmišljao gegove i anegdote, rugao se palanačkim kronikama i sentimentima njihovih autora, ali i nježno evocirao estetiku nekoga našeg, balkanskog i provincijskog Belle Epoquea, prvih pokretnih slika, dramaturgije nijemoga filma. I tako je nastao roman koji istovremeno jest posveta Bajinoj Bašti i ruganje svim zavičajnim posvetama.- Miljenko Jergović
