Dva klinca, košarkaško igralište, svađa oko toga je li bila trica – tako 1985. započinje Robertovo i Goranovo prijateljstvo, jedno od onih cjeloživotnih, baždareno da preživi mnoga razdvajanja i razlike. Nisu ih rastavile ni prve ljubavi, ni različite škole, ni to što je jedan od njih dvojice s treninga bježao u ciganske čerge, ni vojni rok, ni prvi višestranački izbori koji su jednome bili u travnju, drugome u aprilu. A onda su došle mračne devedesete. U visoke trave zarasle su spaljene kuće, linije ratišta, srušeni mostovi, nedužne uspomene i svijetla budućnost na koju ni jedan ni drugi na zgarištu bivšeg života više nisu mogli računati. Putevi će im se ponovno spojiti u Newbridgeu u Republici Irskoj, gdje su visoke trave naizgled zelenije, ali i tamo će ih sustići niz neočekivanih obrata i kušnji – od zavodljivog ciganskog svijeta irskih travellersa, preko lakog ali prljavog novca, seksa koji ima svoju cijenu, do pljač ki i kriminala koji bi ih mogli ili jednom zauvijek razdvojiti ili spojiti na pravoj strani života.
Hoće li njih dvojica prijeći taj most ili će se opet naći ispred ruševina onoga koji su jednom spalili? Hoće li u njihovu okorjelom prijateljstvu prevladati sve teme koje ih povezuju ili ona jedna oko koje se nikad neće moći složiti? Visoke trave Zorana Žmirića oda su prijateljstvima koja bi trebala trajati zauvijek, knjiga o generaciji kojoj su snovi nasilno ukradeni, ali ih nikad nije prestala spašavati, pa i danas ponegdje zažive u kolektivnoj memoriji, na nekim novim košarkaškim igralištima na kojima novi klinci započinju svoje romane koje će im život ispisati.
