„Crnogorski roman“ Đura Radosavovića je knjiga koju ćete zavoleti i prije nego što to shvatite. Razoran i duhovit, ovaj roman ulazi u neke tamne zone na način koji osvjetljava mnogo širu sliku. To je svijet u kome ništa nije onako kako izgleda, svijet beskrajnih reverzija, ali Radosavović je uspio da bude i više nego dobar i pouzdan vodič čitaocu. Dirljiv koliko i uznemiravajući, duhovit koliko i nemilosrdan... Prije svega dobro napisan, roman donosi jedan osoben humor koji autor majstorski približava i onim čitaocima koji nemaju sva „nužna predznanja“. Hitac koji zna gdje je krenuo... Pun pogodan u središtve stvari.
Balša Brković
• Već i samim naslovom „Crnogorski roman“ mladi pisac Đuro Radosavović nagoveštava visoku ambiciju uz senku autoironije. Crnogorska književna tradicija mnogo je više pesnička nego prozna, pa se Radosavović poigrava sa idejom da je, eto, baš on napisao roman koji već u naslovu može da nosi adjektiv crnogorski. Nakon čitanja romana, međutim, svesni smo da je njegova crnogorskost i tematska i jezička i antropološka, ako se može tako reći. Bez potrebe da bilo kome dokazuje da je Crnogorac, bez sklonosti da iz te pripadnosti izvlači bilo ponos bilo stid, Radosavović od onog što je najviše njegovo kreira odličnu književnost, ukorenjenu u širu tradiciju južnoslovenske literature, ali bez epigonstva. On se bavi umetnošću, a ne identitetskom politikom, pa je njegov roman zaista i crnogorski roman.
Muharem Bazdulj
• Njegovi su likovi autentični, njihovi dijalozi ljudski, njihove mane i vrline vidljive kao ordenje na kaputu omatorelog narodnog heroja Gojka, njegov zaplet realan kao košmar ili košmaran kao što samo realnost može da bude, mada su mnogo vrednija gotova usputna zapažanja o odrastanju, smrti i onom između. Roman koji vas uhvati kao slučajno, kao drugar koji vas zove na kafu u toku radnog vremena i počne da vam, tako niotkuda, priča ceo život.
To je ljubavno pismo gradu iz nehata, ma kako se taj grad zvao, i generaciji iz nehata, ma kako se ona zvala.
Marko Prelević, Nedeljnik
