Kćeri vučice,
ti si devojčica,
treba da ĆUTIŠ
i da se SMEŠIŠ!
„Mnoge su bajke napisane da bi djeca lakše zaspala. Ova postoji da nas probudi. Bilo jednom jedno dijete koje vile nisu darovale, već su ga ostavile gladnog ljubavi i prijateljstva. Samoću je hranilo slatkišima i krvlju jednoroga. Srne su ga prezrele, jeleni napadali, a roditelji umjesto topline nudili tek jedan zid i bezbroj prigovora.
Onoga trena kad je tinta potekla kao djetetova vlastita krv, shvatilo je kako crteži i riječi nisu samo utočište, već most kojim ga drugi može dosegnuti i prepoznati. Bajka Tanje Milenković je takva – oštra, krvava, groteskna i hrabra. Tko uđe, iz šume neće izići čist, ali će izići svoj.“
– Julijana Adamović, autorka romana Divlje guske
„Iz dečje perspektive i s izvanrednim osećajem za nijanse psihičkog razvoja, Tanja Milenković prikazuje nastanak i isceljenje traume kroz odnos junakinje prema telu, ženstvenosti, hrani i, na kraju – prema samim rečima. Jer reči mogu biti izvor nasilja, ali i ljubavi i ozdravljenja u trenucima kada se to čini nemogućim.“
– Simona Dmitrović, pesnikinja
„Proza bogate imaginacije i preciznog izraza, nepredvidiva i na momente strašna, koja ubedljivo evocira lice i naličje sazrevanja.“
– Prof. dr Goran Korunović, pesnik i kritičar
