KAO DA ME IMA

„Naravno da je ima, i bit će je. Usprkos tvrdnji da su svi zamjenjivi, rijetki nisu – ona je takva, jedinstvena, dovoljno je reći: Vedrana. Njezina su brutalna ticala secirala sve naše patologije, intimne i javne. Slavenov izbor maminih antologijskih tekstova, uz njezin blagoslov, ostaje opomena o tome tko/što/kakvi smo dok postoji to u čemu živimo. A kad, izvjesno je, prestane postojati, bit će naša (mikro)historija. Nije ona kič spomenik frustriranima. Vidim je kao šamanicu ganc novog svijeta u kojem je poslati nekog u kurac zazorni arhaizam, a pička materina božica kojoj se svi klanjaju. Sve su žene ponosne kurve, pederi ih sladostrasno služe, sva su djeca XX kromosomi. Šupčine su izumrle malo poslije žohara. Svatko ima pravo umrijeti kao pas… ’I živo mi se jebe što vi mislite o tome’.“ – Jadranka Pintarić

„Vedrana Rudan! Znak uzvika bio je pratilac u svemu što je na umetničkoj i medijskoj sceni Vedrana decenijama stvarala. Kao književnica, performerka, novinarka, bila je ona vrsta prestupnice, koja se usudila da govori o najosetljivijim temama, originalno, hrabro, slobodno, istinito, do suza duhovito, jezički-stilski provokativno i slikovito. Kao da me ima, njeni odabrani tekstovi, post mortem nastavljaju Ples oko Sunca, život Vedranin. Onaj, koji se ne miri sa ravnom linijom srca.“ – Tatjana Mandić Rigonat

„Oduvijek je pisala životno i uvjerljivo, uvijek iz ženske perspektive. O onome o čemu se uglavnom šutjelo, a nju je baš bilo briga. Nije bilo teško poistovjetiti se s njezinim energičnim ’propovijedanjem’ ženskih svakodnevnih realnosti, a zapravo upornim zazivanjem ženske emancipacije. Znala je kako razgolititi sve licemjerje frustriranog i posljedično bijesnog malograđanskog patrijarhata. Zato ćemo se sigurno vraćati njezinoj ne samo književnoj ostavštini već i snažnim porukama o osvještavanju vremena i područja u kojem živimo.“
– Severina